Bila je noć,
šuma
i Bor u šumi,
a rana toj tami uzdah njegov.
On već je umro
u Korijenu svome,
pa mu teško samome….
Mislio je o Smrti,
ali ne o Bolu,
kako li će zaspati,
a nema kome kazati
sad ispovijed svoju.
Strah ga bi
od zadnjeg zraka udaha,
tog trenutka Vječnosti,
kako li se rastati
od sveg za čim pati,
a nikad upoznati-
-Ljubav…
taj pravi žar Života.
Bila je noć,
šuma
i Bor u šumi,
a rana toj tami
uzdah njegov.
Autor: Jadranka Ivanović-Bolog
Odgovori