Zamučalo je sve pod velom tajnim
Utješilice noći – na tihoći,
Po nebu bliješte zvijezde licem sjajnim,
I raduju se vjernoj majci – noći.
A ona slazeć s neba smiva suze
Sa blijeda lica teških nesretnika,
I tiša jade, što im srca uze,
I zastire im lica – tužna lika…
Za tihom noći svetokrilac slijedi,
Ko blagoslov za molitvom dočetom,
I utjehu u bolna srca cijedi,
Zamjenjujuć im zdvojnost nadom svetom.
Iz praha digoh oči suzne k njemu,
I tad razakrih pred njim srce svoje,
I dušom mu istužih bolu nijemu:
Ah, gleđi, čisto vrelo, jade moje!
Za časak čuh ga slijetat zujnim letom,
Gdje nad srce se moje nadvi lako:
Sve slasti, raj i nebo ćutih netom…
Al kada prhnu, vidjeh, da je plako!
Objavljeno: 1873.
Odgovori