Oj sinko čuj, tvoj otac tek je čovjek,
A smrtan stvor ti slijedi svoju kob,
I ja ti ne ću živjet’, dragi sinko, dovijek
I ja ću jednom leći u svoj grob.
Bogataš nisam – mene hrani ruka,
Al’ ovaj spomen nek’ ti bude svet,
Tvog oca to je sveta oporuka:
Na mlađim, sinko, stoji ovaj svijet.
Upamti dobro, što ću sada reći,
Izvadio sam to iz srca svog,
Iskustvom nauk taj si [moraš] steći,
Sve istina je, svjedok mi je Bog.
U mome srcu žive jošte jeka
Iz gorke dobe mladih mojih ljet’
Kô da je čujem sada iz daleka:
Na mlađim, sinko, stoji ovaj svijet! – – –
Odgovori