Jutro nas uvijek podsjeti
da smo još tu.
Ležiš
Oprosti mi, molim te,
ali ne živim više za to.
Kao i svakog dana
tišina ispunjava naš stan.
Razbije ju poneka psovka,
prožeta jadom i gorkim bolom.
Znamo i ti i ja,
odavno je ovo sve završilo.
Čvrsto me hvataš za
Skoro pa
Pitaš me što mi je,
ništa ljubavi moja,
nije mi ništa, volim te.
Ali kunem ti se
svom tišinom ovog svijeta,
da se ove ljubavi davno ugasio žar.
Tek ostale su uspomene
na kojima dišemo.
Mi
Autor: Ines Brežnjak
Lijepa pjesma. Slika iz mnogih stvarnih života. Zato je tužna. Pogotovo kad curi iz pera tako mlade osobe.
Pjesma je pjevljiva, naročito prva i druga sinkopizirana strofa. Zadnji stih, ebarme dich meine liebe Ines, ispao iz rukava kao obalavljena maramica, e da upropasti zanimljivu zaključnu strofu.