Trojedini barjak naš

Od vijekova tri nam dara.
Dao nam ih dobri Bog,
Lijepa dara, sve što stara,
A u slavu roda tvog:
Do tri boje,
Sveto troje;
Da ih pamtiš, da ih znaš:
Nek se vije povrh glave
Vilin znamen stare slave
Trojedini barjak naš.

Rujna boja, krv rumena,
Prošlih zgoda krvni list,
Prot’ barbarstvu prolivena,
Svjedok sjajan, svjedok čist:
Za slobodu
Opet rodu,
Da mi pamtiš, da mi znaš,
Krv ćeš dati, ako valja
Da se nigda ne okalja
Trojedini barjak naš.

Bijela boja, ćud nedužna,
Svega roda obraz živ,
Što ga shara ruka ružna,
Nije narod, nij’ on kriv, –
Čud nevinu
Čuvaj sinu;
Da mi pamtiš, da mi znaš:
Proklet onaj od svog roda,
Koj’ za podlo mito proda
Trojedini barjak naš.

Modra boja, lice neba,
Kao vedri božji hram;
Nebo zovni, to nam treba,
Jedina je pomoć nam:
To nas spasi
U zlim časî;
Da mi pamtiš, da mi znaš:
Ne uzdaje s’ u nikoga,
Neg’ u sebe i u Boga
Trojedini barjak naš.

Pa će zasjat tvrdom slogom
– Nek si grakće, tko je slijep, –
I pred svijetom i pred Bogom,
Sjajan, vedar, čist i lijep
Trojim cvijetom
Cijelim svijetom,
Ma i tko si, da ga znaš,
Opet čitav, nepovrijeđen,
Nikad vragom nepobijeđen
Trojedini barjak naš.

Naše Gore List, 1863.