Kroz granje slazi san. I sve se tiše
Za crnim trakom mjesečina krade.
Noć puna čežnje. Negdje ruža diše
Ko ljubavnik u očaju bez nade.
Kraj obale se čamac lako njiše
Na nijemoj vodi. Bol daljine pade
Na duge staze, te ih sjene skriše,
Kraj vodoskoka cvjetovi se hlade.
Kroz granje slazi san. I čežnje noći
U mjesečevu sjaju tračak tih
Već mre. – A stazom kanda netko hoda
Sve čekajući, kad će draga doći…
Noć. Mjesečina. Kristal plavih voda.
I sjetni glasi, bolni uzdasi!
Odgovori