Tihoj drijemajućoj noći
Obilaze me stare uspomene
Otajstvene i čudne moći.
U tihoj drijemajućoj noći
Otvaraju se rane zacijeljene.
Sve kap po kap iz rana teče
Nabujale životom žarke krvi,
I koli gođer ljuto peče,
Sve kap po kap iz rana teče
Na jad me spominjući prvi.
U duši spominjem se dneva
Zaboravljenih doduše odavna,
Al punih sunčanoga sijeva.
U duši spominjem se dneva
Života radosna i za me slavna.
I tiho, tiho poput daha
Rastvorenoga ružičnoga cvijeta
Došuljala se ovog maha
Sve tiho – tiho poput daha
Žarkovita i nježna ljubav mladih ljeta.
Zlatovlasi se prami viju,
Milosjajne prekriljujući oči,
Drhćuće grudi nježno kriju.
Zlatovlasi se prami viju
I poput zvijezda sjaju modre oči.
A usne rujne dišu strasti
Odavno već u srcu zakopane
O ljubavi i njenoj vlasti.
A usne rujne dišu strasti
Utješljive i slatke poput mane.
I kako gledam – čisto biće
Razilazi se poput magle, –
U srcu jad pak stari niče.
I kako gledam čisto biće,
Na oči navru suze gorke, nagle.
U tihoj drijemajućoj noći
Obilaze me stare uspomene
Otajstvene i čudne moći.
U tihoj drijemajućoj noći
Otvaraju se rane zacijeljene.
Objavljeno u časopisu Vijenac, 12. II 1881.
Odgovori