Vera Birac rođena 17. travnja 1942. godine u Bjelovaru. Tamo je pohađala Gimnaziju i maturirala 1960. godine. Iste godine njena se obitelj seli u Zagreb, gdje upisuje bio-tehnološki fakultet. Jedno je vrijeme radila kao kemičar u Bjelovaru, sve dok nije otišla u Pariz. 1971. godine stupila je na tlo Francuske, gdje je nedavno proslavila 48 godina boravka.
Iako je iz književne obitelji, do tad nije pokazivala poseban interes za pisanje i tek je u Parizu, i to sasvim slučajno, otkrila da ima izvjestan dar za pisanje. Po svoj prilici zanesena djelima Augusta Šenoe s jedne strane i Turgenjeva s druge, piše vrlo jednostavnim i lako čitljivim stilom. Iako su teme o kojima piše često teške, primjerice, u njenom djelu “Smilja”, u kojem govori o incestu, u njima ipak ima puno nade i svjetlosti. U trilogiji “Smilja”, “Janka” i “Lucija” opisuje tri žene iz otprilike istog miljea, koje sudbina nije štedjela. Janka je bezbrižna grofica iz zelenoga hrvatskoga Zagorja koja gubi majku u porodu, pa ju je odgojila stara i odana Barica; Lucija je sinjsko-uskočka kneginja koja živi za unuka Krstu, čiji roditelji gube život u jednom od okršaja s mletačkom galijom.
U noveli “Čovjek koji je tražio sreću” govori upravo o onome što i sam naslov nalaže – postavlja pitanje što je to sreća, dok u noveli “Drvo života” uspoređuje znanje i iskustvo sa sočnim plodovima koji svojom težinom savijaju grane drveta. “Šumske jagode” jedna je legenda povezana s boravkom na selu kod jedne prijateljice iz djetinjstva
Vera Birac prestala je pisati prije dugo vremena jer nije imala podršku od obitelji. Osim toga, bori se s dijabetesom koji je genetski naslijedila. Uz to, na brizi ima kuću i obitelj, pa joj ne ostaje puno vremena za zabavu. Ali to ju ne sprečava da nastavi davno započetu priču “Marijan – Le petit Dragon” koja bi, jednom gotova, mogla bi biti zanimljiva na jedan drugi način. Ali o tome u jednom drugoj biografiji!
Djela: Pod bjelovarskom Gimnazijom
Odgovori