Vinko Bubić rođen je u Splitu 1985. godine. Djetinjstvo je proveo u malom mjestu Vranjicu, poznatom sa svojim pejzažom u kultnoj seriji “Malo misto”. Tu je polazio osnovnu školu, a po kaletama, na rivi, na iskopinama obližnje antičke Salone te po brodovima po moru stjecao je prave prijatelje, simpatije i zgode koje i dan-danas prepričava u svojim pričama te sa svojim prijateljima.
Od osnovnoškolskih dana sudjelovao je pisanim sastavima, ali i kao voditelj, na županijskim natjecanjima na “LiDranNu”.Inspiriran ljepotom rodnog kraja, poviješću i književnošću te trajnim humanim vrijednostima upisuje se u Nadbiskupijsku klasičnu gimnaziju Split “Don Frane Bulić”, poznatu i staru splitsku gimnaziju iz koje su ponikli mnogi poznati književnici poput Tina Ujevića , poznati teolozi, političari, liječnici, pravnici i ostali javni djelatnici. Premda se htio upisati na klasičnu filologiju i pomorski fakultet po uzoru na svog oca, ipak, reći će iz ideala, i – smijući se – zbog širenja obzora i slobode, odlazi u Zagreb i završava Medicinski fakultet te Visoku školu za poslovanje i upravljanje.
U početku je kraće vrijeme radio kao nastavnik anatomije i patologije u Vinogradskoj školi za medicinske sestre, a potom dvije godine kao farmaceutski zastupnik za dvije internacionalne farmaceutske kompanije. Željan pomaganja čovjeku i svjestan odricanja i dodatnih ulaganja, vraća se u medicinu na mjesto obiteljskog liječnika u nekoliko ambulanti – od Vrbovca preko Strmca Samoborskog sve do ambulante obiteljske medicine u Trnavi, gdje su ga pacijenti voljeli i s kojima se i danas često čuje, a koje su bile prava inspiracija za kratke priče i kritike.
Danas je specijalizant četvrte godine kliničke radiologije za jednu zagrebačku kliničku bolnicu. Vezu s Dalmacijom održava pjevajući u klapi “Furešti”, pod stručnim ravnanjem Ani Vuletić, prvim sopranom ženske klape “Cesarice”, koja njeguje i čuva putem udruge “Marjan” hrvatsku kulturnu baštinu. Samouk je u sviranju klavira, uz manje poduke kod svojih učitelja, te rado na feštama zasvira.
U slobodno vrijeme čita bajke svojoj trogodišnjoj kćerkici, biciklira te usavršava klapsko pjevanje kod mag.mus. Vedrane Zrnić. Piše poeziju, kraće osvrte te priče od početka studentskih dana u Zagrebu pa do danas, a koje na nagovor užeg kabineta prijatelja i profesora odlučuje objaviti u književnom časopisu “Kvak”, čije udruge je recentno i postao član. Član je Matice hrvatske i Hrvatskog društva radiologa. Govori engleski i talijanski jezik.
Njegove hobije strpljivo podupiru – a katkad i trpe – njegova najdraža supruga Kristina i mala djevojčica Tena.
Djela: Čempres
Odgovori