Sažetak
Kolumne o kulturi bile su objavljivane u ne tako dalekoj prošlosti na stranicama Novljanskog vjesnika. One su zrcalile aktualne kulturne događaje i pratile na neki način institucije u kulturi Grada. Za istaći je da su se Pučko otvoreno učilište, Gradska knjižnica i čitaonica “Ante Jagar”, Glazbena škola u Novskoj s dugogodišnjoj dobroj tradiciji dobro snašle i programski profilirale.
Tu negdje je i Ogranak Matice hrvatske u Novskoj koji (bez prostora za rad, dostatnih sredstava ) kao sastavnica najstarije instucije u kulturi u Republici Hrvatskoj još nije zauzeo mjesto koje mu pripada u kreiranju kulturne politike. Osvježenje je i pojava NAD-a, Novljanskog akademskog društva koji je svojom lepeznom širinom zahvatio sve segmente društva inicirajući svojim znanstvenim prilozima značajne mogućnosti razvoja Grada.
Nadalje, tekstovi kolumni su bili na tragu koordiniranja dijelova kulturnih politika Grada. Sve bi one bile i dalje samostalne, ali bi se novom vrijednošću bolje iskoristili prostori, ljudski potencijali i resursi i konačno sredstva kojima se dotiraju iz proračuna Grada.
Nažalost, zbog nerazumijevanja pojedinaca i struktura na vlasti kolumne su ukinute. Ujedno i jezični savjeti ili kako pisati i govoriti standardnim jezikom su šaptom utihnule. Znano je da nitko nije prorok u svom selu pa tako ni ja. Očito sam pogrešno govorio na pogrešnom mjestu i u pogrešno vrijeme.
Ključne riječi: kolumne, kultura, institucije u kulturi, Grad Novska, standardni jezik, prorok.
Sinergija NAD-a i ogranka MH u Novskoj (Kolumna 1.)
Kakav dan za kulturu Grada! Početak iz snova. lzborna skupština NAD-a (Novljanskog akademskog društva), počela je predavanjem Franje Horvata, prof. “lz novljanske povijesti”, člana Ogranka Matice hrvatske u Novskoj. Uvodnih nekoliko rečenica o budućoj suradnji rekao je prof. dr. sc. Mato Bartoluci, ističući da predavanje dotiče ne samo povijest nego kulturu kao i nezaobilazno gospodarstvo tih vremena. Možda će netko reći: “Ništa novoga. Možda je to i prije trebalo učiniti.” I, da je tako ostalo bilo bi zabilježeno da su se NAD i Ogranak MH u Novskoj, ne bilo kakve udruge, našle na zajedničkom kulturnom kolosijeku na opće zadovoljstvo svih prisutnih. Nastavak slijedi. Novoizabrani predsjednik NAD-a prof. dr. sc. Mato Bartoluci, zahvaljujući na izboru u narednom dvogodišnjem mandatu, podastire Plan rada Novljanskog akademskog društva za 2016. godinu u pet točaka. Ništa neobično, rekli bismo. Ali, slijedi ono što je sukus cjelokupne naredne aktivnosti rukovodstva i članova. Kultura je istaknuta u svih pet točaka. Dotičem nekoliko zanimljivih dijelova. “Promicanje i razvoj novljanske kulture u najširem smislu povezivanjem različitih čimbenika (…), koji svojim utjecajem i angažmanom mogu promovirati i unaprijediti novljansku kulturu i povijesno-kul-turnu baštinu.” “Promicanje novljanske kulture i povijesno-kulturne baštine te doprinos nje-nom razvoju kroz povezivanje s različitim važnim čimbenicima na području kulture i znanosti”. “Edukacija učenika, studenata(…), o novim dostignućima iz različitih područja kulturnog područja(…), koje je od interesa za Grad Novsku i njene žitelje. Daljnji komentar je suvišan.
Lukovo 2014. (Kolumna 2.)
Dozom umjerenosti, raznovrsnosti i digniteta bilo je obilježeno 680 godina prvog spomena Novske za Dan grada i Lukova. Sjetih se svoje prošlogodišnje kolumne i na svoju veliku radost mogu zabilježiti zdušni angažman Ogranka MH Novska predavanjem Franje Horvata, prof, i Novljanskog akademskog društva sa svojom tribinorn. Vrijedno je spomenuti i međunarodni karakter Lukova (1. međunarodna smotra folklora i šahovski susret šahista Mengena i Novske). U vremenu od 11. 10. – 18. 10. održana su 54 programa u Centru koji je tom prigodom bio zatvoren za promet na radost mladih, ali i starijih koji su slobodno mogli pristupiti pozornici na kojoj je nastupila Grupa Magazin, na radost najmlađih, a i najstarijih na koncertu Miroslava Škore na završnoj večeri. Gospodarstvenici su imali svoj progam nastavljajući prijateljsku suradnju izmedu gradova Mengena i Novske.
Treba istaći da su gosti predvođeni gradonačelnikom Stefanom Bubeckom i domaćinom Grada mr. sc. Vladom KIasanom, gradonačelnikom bili zapaženi na većini događaja pored protokolarnih obveza. Filatelisti su bili kao i uvijek na visini svog zadatka svojom međunarodnom izložbom, a iznenađenje je bila modna revija i revija frizura u organizaciji Udruženja obrtnika Novske. Sportisti zapaženi, kao i filmske projekcije POU. Dvije izložbe slika prvo pojavljivanje DLAN-a bilo je dobro posjećeno. Šahisti tradicionalno prigodnim pojedinačnim turnirom obilježili su Lukovo 2014. s dosad najvećim brojem sudionika, a igralo je 40 šahista iz 10 klubova, uključujući i šahiste Mengena. I, na kraju kratki rezime. Dobra posjećenost, širina programa, mnogo mladih i dosta novih lica sa strane garancija je pravog puta programske orijentacije organizatora. Ne spomenuh sve. Razumljivo. Prostor je ograničen, ali na stranicama NV riječju i fotografijama ostalo je zabilježeno Lukovo 2014. kao i na Strikomanovoj milenijskoj fotografiji.
Kultura, riječ A.D. 2014. (Kolumna 3.)
Ipak, nažalost, naša kultura je kultura praznih stolica.
Najpopularnija riječ godine prošle je kultura, prema tvrdnji izdanka Encyclopaedie Britannice, Merriam Webster Dictionary, rječnika na govornom području Engleskoga, kao prvoga ili kao općeuporabnoga jezika. Iznenađenje za neke, ali obzirom na situaciju globalnih kretanja i svih društvenih i životnih svjetskih kretanja, umreženih telekomunikacija, dvorišta u koja svi pomalo imamo pristupa, aukcija, na kojima svjetska znana i neznana djela svjetskih umjetnika završavaju u bunkerima multinacionalnih kompanija i bogatih mogula svijeta, oligarha, samozatajnih kolekcionara jedan je novi iskorak ka potiranju te loše karme koja ih prati. Zašto? Kupiti “zabetonirati” djela koja pripadaju epohama, likovnim pravcima, narodima, nacijama je svojatanje nečije baštine koje nikada više nitko neće vidjeti, osim ako se ne naruči pljačka stoljeća. Poduži uvod s razlogom.
Dva zadnja hvalevrijedna kulturna dogadaja u Novskoj: kazališna predstava Plemena, a potom i nastup Ansambla Lado prošao je s gledateljima koji su bez ulaznica sjedili na stolicama pored redova, a u isto vrijeme zjapila su prazna sjedala u pojedinim redovima, iako su djelatnici POU, uvidjevši apsurdu situaciju pokušali razmjestiti novopridošle i već ušle posjetitelje. Znamo mi je da se ulaznice distribuiraju prije predstava. Ali, ćemu uzeti ulaznice za posjetitelje koji nisu i1i neće doći. Time smo uskratili mogućnost onima koji su stalni posjetitelji ili radoznalima koji se žele priključiti mjesečnim produkcijama kazališnih predstava. Zamijetio sam i nova lica. Rekoše mi: “To su naši prijatelji iz Kutine”. Znano je da Lado na bis ne izvodi svoje svjetske izvedbe, ali čemu onda bis “praznim stolicama?”
Kuharica ili bojanka (Kolumna 4.)
Kuharica ili bojanka Mnogi će se začuditi naslovu kolumne. Ali, sve će biti jasnije na kraju koji glasi: “I, jedno, i drugo”. Da u nama još uvijek čuči malo dijete koje ispliva po potrebi tako se dogodilo i ovaj put. Nekada su bojanke kao i danas bile za djeeu. Trenutno su bojanke za odrasle medu najprodavanijim knjigama online knjižara, a opravdanje tome je da tu pojavu psiholozi objašnjavaju da je rijeć o jedinstvenoj terapiji. Jasno mi je da su kuhariee na vidnom mjestu u kuhinjama naših baka, mama, supruga nadohvat ruke spremne za uporabu. Kuharice se prodaju u velikom broju bez obzira na autorstvo, porijeklo, nacionalnost. Uvijek je dobro na brzinu pogledati kako se radi marinada za ribe i divljači, nabujak od čokolade, najbolji biskvit na, svijetu, kuhani štrukli, lažna juha, ili zapećeni domaći široki rezanci sa sirom i šunkom. Nekada su se kuharice poklanjale za rođendane, a bile su i vjerne pratilje svih ponuda, akvizitera s ostalim knjigama.
Čini mi se da se taj njihov značaj pomalo izgubio, a nadomjestak trenutno popunjavaju bojanke. Da, bojanke. Kako sam već prije napisao da su žene vjerniji i veći čitatelji od nas muškaraca daje mi za pravo dati im prednost i u ovom slučaju i ovaj put. Britanska ilustratorica Johanna Basford napisala je bojanku za odrasle “Tajni vrt” koja je zasjela na tron najprodavanijih knjiga na svijetu. Prevedena je u tili čas na 14 jezika i prodana je u milijun i pol primjeraka. Za primjer na brazilskoj listi od 10 naprodavanijih 6 su bojanke. Da se čitaju bojanke, osim igranja nogometa i plesanja sambe u Brazilu nisam znao. U Francuskoj je prošle godine prodano 3,5 milijuna bojanki. Kako je kod nas? Ne znam, ali volio bih da naša kreativnost ima dostojnojesto na ljestvici zemalja s milijunskim udjelom čitatelja i1i kupaca bojanki za odrasle. Ako je to povratak u djetinjstvo i oslobadanje hormona sreće, sretno nam bilo!
Kultura je općenito pobjednička karta (Kolumna 5.)
“Kultura je općenito pobjednička karta jer je pretpostavka bilo kakva razvitka. Ekonomski, financijski, odnosno proizvodni razvitak ne mogu biti razdvojeni od kulturež”.
Navedeni moto je misao vodilja Svjetske izložbe u Milanu 2016., jecInoga od voditelja projekta Fillipa Zevija. Ovo navodim kako bih naglasio udio kulture u državnom proračunu koji je pao sa 0,71 posto u 2011. na 0,49 za 2015. No, to nas ne ometa kako bismo u Gradu nastavili sa započetim projektima i osmislili neke nove na opće zadovoljstvo gradana. Poznato je da su rimski senatori mogli postati samo oni, koji su pored posebnih zasluga za Carstvo, političke moći, bogatstva, kraljevske loze, koji su irnali sijedu kosu. Tamnokosima nije bio moguć pristup u Rimski senat. Ljudi s godinama stječu iskustvo, mudrost, bogatstvo “svoje mjestom pod Suncem”.
Ali, i mladi znaju iznenaditi. Kroz povijest ću navesti nekoliko primjera iz svijeta umjetnika. Osam je vrsta umjetnosti, a neki kažu i devet. Umjetnici su svi oni koji slikaju, crtaju, pjevaju, glume, sviraju, pišu… Najviše su me dojmili; A. Puškin (napisao Godunova i Onjegina s 24. i 26. godina), A. Rimbaud (do 30. napisao svu poeziju), Lj. Gaj (u 21. godini riješio pravopis svojom reformom), W. A. Mocart (cijeli svoj opus napisao u kratkih 35 godina života), Rafael je umro s 37, Sara Kane najvažnija suvremena anglosaksonska dramatičarka živjela je samo 28, Xavier Dolan redateljska zvijezda Hollywooda (24 godine) i mnogi drugi uspješni mladi poduzetnici, ali koji su kao mecene ipak vezani uz kulturu svojim zakladama donacijarna. Imali smo sreću u kratkom vremenu imati najbolje predstavnice mlade ima10 starije generacije u kazališnim predstavama u POU Novska. Iskra Jirsak, najbolja mlada glumica u 2014. glumila je prošle godine u predstavi”ThisCasting”, a Vera Zima ove A.D. u predstavi “Žene u crvenom”, 26. siječnja. Obje za pamćenje. Ali, jedna je Vera Zima. Vera Zima je dominirala pozomicom, rnizanscenom nametnuvši se mladim glumicama. Imao sam osjećaj da je uživala na sceni jer je uspostavila bliski kontakt s gledateljstvom. Pozdravljena bumim i dugotrajnim pljeskom ostat će joj u trajnoj uspomeni jedna od najboijih uloga koje je odigrala u Novskoj, a bilo ih je podosta. P.S. Oxfordski rječnik 2014, promovirao je kao prvu riječ godine “vape”, inhaliranje dima e-cigarete.
“Hygge”, riječ godine (Kolumna 6.)
Jednu zanimljivu, ali i lijepu vijest koju očekujem svake godine u siječnju je riječ godine koja se zrcali sjecištima aktualnog trenutka, društvenih promjena i vrijednosnih stavova, javnog i napose kulturnog života. Riječ godine za 2016. je “hygge”. Nordijskog podrijetla i to iz Danske. Prema tumačenju obrazloženju “hygge” je dio kulture svakodnevice koju njeguju oduvijek, osobito kada komuniciraju svoju kulturu i gostoljubivost izvan granica Danske. Zabilježio je to Collinsov rječnik. Na Okxfordovoj listi se također nalazi, ali ne i na prvom mjestu. Živimo u globalnom svijetu bombardirani vijestima i događajima te čimbenicima koji emocijarna i osobnim trenutnim uvjerenjima utječu na oblikovanje javnog mišljenja. Izbori u Sjedinjenim Državarna, izlasku Ujedinjenog Kraljevstva iz EU, rukometnih svakodnevnih stresova i dogadaja dio su naše svakodnevice, a bit i suprotnost svemu tome je “hygge” koju možemo naći i u svom okruženju. Odlazak u Gradsku knjižnicu i čitaonicu “Ante Jagar” na radionice i posudbu knjiga, posjetiti Zbirku Sajko, Noć muzeja, ili zimsku depresiju zamijeniti toplim kutkom u svom domu okruženi bliskim osobama. Uživati u sigumosti, biti bez frustriranosti, straha od sutrašnjeg dana. Važno je istaći da se dobar dio populamog nakladništva prošle godine tiskao u tom duhu. Ni mi nismo izostali. Tako je V. B. Z. autorice L.T. Brits tiskao knjigu” Hygge, sretan život na danski način”. Možda će nas to ohrabriti jer su najnovija istraživanja indeksa sreće kod Hrvata pokazala da se nalazimo dosta nisko na ljestvici Europe.
Književni četverolist grada (Kolumna 7.)
Devetnaestog se dana mjeseca veljače A. D. 2016. za Grad Novsku, njegovom 602. rođendanu, dogodio značajan kultumi događaj. Zlatnim slovima ostat će zapisan u povijesti Grada dan kada su dvije poetese postale članicama Društva književnika Hrvatske. Višnja Lovrić-Mencej i Kristina Semenjuk nakon višegodišnjeg plodnog književnog stvaralaštva zasluženo su postale i službeno književnice. Nakon mr. Duška Lončara i Jasne Popović Poje, koji su već članovi Udruge književnika u Gradu živi i radi od veljače ovaj književni č’etverolist. Ako toj činjenici dodamo i zavičajnike Đuru Vidmarovića, prof. Željka Kneževića i Titu Bilopavlovića, koji žive i rade u svojim sredinama diljem Lijepe naše u Gradu se polako, ali sigumo stvorila zavidna skupina književnih pisaca. Još nešto. Ako uzrnerno u obzir da dio književnika sugrađana koji pišu recenzije, lektoriraju i uređuju izdavačke projekte kulture, književna djela, tada se ovaj čarobni klub značajno povećava i svakim danom sve više širi u lepezu koja postaje poseban i nezaobilazan čimbenik kulture Grada. Smatram da mnoge sredine s većom kulturnom tradicijom nemaju takav književni potencijal koji još nije rekao svoju završnu riječ. I, još nešto. Nadam se, da će se dugogodišnja prikrivena želja prof. Vidmarovića o osnivanju Kluba književnika Grada Novske, konačno i ispuniti!
Prošla je Noć knjige (Kolumna 8.)
Dan poslije Prošla je Noć knjige. Hvalevrijedna akcija širokih razmjera. Hoćemo li nakon Noći, tj. danas, sutra, prekosutra više čitati nego do sada? Mi, naša djeca, mladež, radnici, neradnici i svi ostali. Bojim se da ne. Mi smo pravi majstori otkriti problem, odrediti ga, staviti ga u fokus javnosti, ali ne i riješiti. To će već netko drugi. Koja je svrha Noći knjige? Natjerati čitatelje ili one koji to nisu da pohrle u knjižnice i odnesu naramke posuđenih knjiga, a ne smije se posuditi više od tri primjerka, na čitanje, ma gdje god to bilo. Znam, brojke su neumoljive i istinite.
Statistika kaže o točnom zbroju netočnih, friziranih podataka. Koje uzraste: predškolsku dob koja još ne čita, djecu vrtića koja također nisu na ti s čitanjem, osnovnu, srednjoškolsku, mladež koja zaobilazi školu u velikom luku, radnike koji nemaju vremena jer rade od jutra do sutra, neradnike koji neće ni to raditi, umirovljenike koji nemaju ni najmanji dio mirovine za naočale pa koriste jedne s dvije dioptrije za kućnu uporabu, obrazovane koji mudro klimaju glavama i uporno šute, a s velikim žarom i marom uspiju plagirati tuđe radove. Koga dobiti za predvodnike koji bi lavinom pomeli sve police i tajne bunkere s knjigama i podijelili ih narodu. Pa, neka vidi Europa i ugleda se na nas, bar u nečem. Najnovija istraživanja agencije GFK-a kazuju da je protekle godine 51% onih koji su pročitali barem jednu knjigu. Veoma vrijedan podatak i za svaku pohvalu. Ali, to je 2% manje nego prethodne godine. Noć knjige kako vidimo nije pomogla da se broj čitatelja poveća.
Tu je i problem mature i upisa na fakultete. Iz Hrvatskoga jezika potrebno je napisati esej iz književnosti. Koliko je samo prepisano i preoblikovano lektira, “skinuto” s računala, prepisano iz udžbenika za pisanje lektira, a kad dođe matura nastane frka jer treba napisati esej o nepročitanoj zadanoj lektiri. Znam da je problem napisati esej o pročitanoj knjizi, ali ne znam kako napisati esej o nepročitanoj knjizi!? I, što je još najbolje najvjerniji čitatelji su žene. Tko će im stati na kraj? Nitko i nikada. Žene pored svojih radnih obveza, kućnih poslova, obiteljsldh, ljubavnih i držeći tri strane svijeta svoga doma čitaju, i čitaju. A, gdje su te muškarčine? Alfa – mužjaci! Ne znamo. Teško objašnjivo i zagonetno. Možda skriveno, samozatajno čitaju tone knjiga, ali se to ne smije obznaniti. Možda bi tada muški brk manje vrijedio nego sada. Očito proizilazi da je čitanje knjiga hendikep muškaraca kojim se treba posebno baviti. Možda bi pored svih svojih hobija muškarcima trebalo omogučiti i čitanje knjiga. Bila bi to slika za pamćenje. Na biciklu, sportski odjeven biciklist čita knjigu ne obaziruči se na svu silu ženskog roda, koji marljivo pored njega trči, rola, razmjenjuje recepte za kolače, šeće kućne ljubimce i misli što spremiti za večeru kada se najdraži član obitelji vrati. I, gle čuda. Naredni dan kolone i kolone biciklista s knjigama u ruksacima vozi bicikle trkalištima, šetnicama, cestama, šumskim puteljcima. Na mjestima za okrjepu hitro razmjenjuju enomme količine knjiga. Sutradan su neobjašnjivo na mnogim mjestima nikli knjižni ormarići puni najnovijih izdanja.
U Europi su porasle cijene knjiga koje smo mi prouzročili jer se pojavio i manjak knjiga na svjetskim jezicima. Kao što vidimo kod nas je drugačije. Kod nas je uvijek drugačije. Cijene su katastrofalno pale. Izdavačke kuće akcijama dijele besplatne knjige. Postali smo narod koji pored ključeva kuće ili stana, automobila, mobitela, ključa stana ljubavnice ili ljubavnika, nosi knjigu s posvetom za tisućitu pročitanu knjigu omiljenog izdavača i nakladnika.
P.S.
Čitanost elektroničke knjige je 12%. Baš je lijepo. U malome slavonskome selu baka sjedi na drvenom pragu svoje brvnare i čita na tabletu, stihove Dragutina Tadijanovića.
Književni četverolist grada (Kolumna 9.)
Devetnaestog se dana mjeseca veljače A. D. 2016. za Grad Novsku, njegovom 602. rodendanu, dogodio značajan kulturni dogadaj. Zlatnim slovima ostat će zapisan u povijesti Grada dan kada su dvije poetese postale članicama Društva književnika Hrvatske. Višnja Lovrić-Mencej i Kristina Semenjuk nakon višegodišnjeg plodnog književnog stvaralaštva zasluženo su postale i službeno književnice. Nakon mr. sc. Duška Lončara i Jasne Popović Poje, koji su već članovi Udruge književnika Hrvatske u Gradu živi i radi od veljače ovaj književni četverolist. Ako toj činjenici dodamo i zavičajnike Đuru Vidmarovića, prof. Željka Kneževića i Titu Bilopavlovića, koji žive i rade u svojim sredinama diljem Lijepe naše u Gradu se polako, ali sigurno stvorila zavidna skupina književnih pisaca. Još nešto. Ako uzmemo u obzir da dio književnika sugrađana koji pišu recenzije, lektoriraju i uređuju izdavačke projekte kulture, književna djela, tada se ovaj čarobni klub značajno povećava i svakim danom sve više širi u lepezu koja postaje poseban nezaobilazan čimbenik kulture Grada. Smatram da mnoge sredine s većom kulturnom tradicijom nemaju takav književni potencijal koji još nije rekao svoju završnu riječ. I, još nešto. Nadam se, da će se dugogodišnja želja prof. Vidmarovića o osnivanju Kluba književnika Grada Novske, konačno i ispuniti!
Glazbena škola u Novskoj (Kolumna 10.)
Glazbena škola u Novskoj Državno glazbeno natjecanje (1. 3 – 12. 3. 2017.)
“Glazba je otkriće veće od sve mudrosti i filozofije”, Beethoven
Organizirano glazbeno obrazovanje u Novskoj počelo je 1989.71990. kada je Srednja ško1a formirana pri Narodnom sveučilištu Novska kao područni odjel Glazbene škole “Bruno Bjelinski” iz Daruvara. Odlukom Gradskog vijeća Grada Novske 1995. u mjesecu okujku, osniva se Osnovna glazbena škola kao samostalna ustanova. Slijedi osnivanje i Srednje glazbene škole koja i danas uspješno djeluje na području od N. Gradiške do Kutine Daruvara i Siska, zadovoljavajući tri obrazovne cjeline: predškolski (2 programa), osnovnoškolski (6 programa), i srednjoškolski (7 programa). Kompletno četverogodišnji program ostvaruje zdušno i s velikim uspjehorn 23 uposlena radnika, a od toga 18 stručnih profesora, glazbenih pedagoga i nastavnika. U školskoj 2015./2016. upisano je 173 polaznika, što dovoljno govoro velikom interesu za glazbenim obrazovanjem u Novskoj.
Posebnost Škole je što ima i progam tambure kao temeljni predmet, što mnoge škole nemaju. Sav predani rad učenika i profesora zapažen je na regionalnim, državnim i. medudržavnim natjecanjima i rezultirao mnogobrojnim osvojenim prvim mjestima (15 učenika), kao i nastup Marka Martinovića (tambura) na Euroviziji u Kolnu, SR Njemačka od 28. kolovoza do 3. rujna, po vodstvom Filipa Novosela, prof. Nadalje, do sada je realiziran 51 javni nastup, koncerti i sati glazbe, produkcije u školi, Gradu i mjestima održavanja natjecanja i nastupa. Poduži je popis osvojenih 2. i 3. mjesta. Ovakav izvanredan rad Glazbene škole u Novskoj zapažen je i nagrađen Pohvalom Gradskog vijeća Grada Novske 2016., ali i od strukovnih glazbenih pedagoga na državnom nivou koji su odlučili da će se od 1. 12. ožujka 2017. u Novskoj održati Regionalno natjecanje i to 55. hrvatsko natjecanje učenika i studenata glazbe i plesa – regiona1no natjecanje za disciplinu glasovir. Domaćinstvo koje će Glazbena škola u Novskoj za četiri mjeseca potvrditi u najboljem svjetlu na opće zadovoljstvo svih građana Grada Novske.
Deklaracija o nazivu i položaju Hrvatskog književnog jezika (Kolumna 11.)
Dana 17. 3. 2017. točno su pedeset godina od objavljivanja Deklaracije o nazivu položaju hrvatskoga književnog jezika u Telegramu, br. 359., zagrebačkom tjedniku.
“Deklaracija o nazivu i položaju hrvatskoga književnog jezika, izjava sastavljen 9. 3. 1967. u Matici hrvatskoj, koju je potom prihvatila većina hrvatskih kulturnih i znanstvenih ustanova potpisao veći broj javnih i kulturnih djelatnika. Njome se zahtijeva ravnopravan položaj hrvatskog jezika u jugoslavenskoj federaciji, slobodno oblikovanje hrvatskoga jezika u skladu s hrvatskom tradicijom te puna afirmacija hrvatskoga jezika u svim sferama života. Bila je osuđena od komunističkih vlasti, a mnogi njezini potpisnici bili sank-kcionirani.
Hrvatska enciklopedija (LZMK)
Proglas kojeg su 1967. godine objavili hrvatski jezikoslovci, nezadovoljni objavljenim rječnicima i pravopisima u kojima se jezik, u skladu s Novosadskim dogovorom, nazivao hrvatskosrpskim potpisalo je osamnaest hrvatskih znanstvenih i kultumih ustanova, među kojima Matica hrvatska, gdje je dokument sastav1jen 9. 3. 1967., Društvo književnika Hrvatske, Institut za jezik Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti, Hrvatsko filološko društvo, mnogi javni i kulturni djelatnici. Većina ih je završila po zatvorima, smijenjena, mnogima zapriječen znanstveni rad i radna mjesta. Sabor Hrvatske je odbacio Deklaraciju, a državne vlasti i Savez komunista je učinio sve kako bi se zaustavio veći dio znanstvene, kulturne i intelektualne Hrvatske u provedbi Deklaracije i doveo u nezavidnu situaciju. Odjek u dijelu demokratske Europe imao je veliku pozornost, ali tadašnje “željezne zavjese” su učinile svoje. Ipak, bio je to početak “Hrvatskoga proljeća”, koje se nije moglo zaustaviti.
Vitrina fotografija Živka Sajka (Kolumna 12.)
Ponukan prilogom, “Hrvatski fotoamaterski pokret” Foto klub “Novska”, u kojem je istaknuto, a klub je ušao u povijest hrvatske fotografije”, autora Ž. Gašparovića (5. siječanj, 2017. ), navedeno je nekoliko programa, izložbi, popularizaciji fotografije. Ne mogu, a ne napisati i nekoliko riječi o našem sugrađaninu i revnom pratitelju svakodnevnog kultumog, sportskog, društvenog života Novske, gospodina Živka Sajka. Novska je imala sreću što je imala svoga kraničara, koji je svojim fotografijama, koje je tjedno mijenjao u vitrini u centru Novske u ernobijeloj tehnici ovjekovječio generacije Novljana. Jedan od rijetkih kroničara dokumentame fotografije Novske koji je svojirn foto-aparatom bilježio promjene vizura Novske, draga nam lica sugrađana, još uvijek svoje dugogodišnje Muzejske eksponate i neobičnu arhivu drži u neprimjerenim uvjetima. Ovaj mali kulturni vremeplov, nadam se da će pomoći u razrješenju muzejske postave u Novskoj.
Kultura, kako to gordo zvuči (Kolumna 13.)
U ovim turbulentnim vremenima kada se sve svodi na vrijeme predizbomih obećanja, podmetanja klipova, klipića, urušavanja sindikata svih obrazovanja, pojave sindikata socijale, interesnih skupina, pojedinaca, nenametljivo i indiskretno održano je predavanje na Skupštini Matice Hrvatske 19. rujna A.D. 2017. s naslovom: ŠTO JE KULTURA? “Odavno smo navikli na to da je kulturi prikladno mjesto negdje u posljednjim trenucima dnevnika ili pak na margini dnevnih novina i društvenih događanja. Ali, kultura je sve samo ne nešto rubno i sporedno u cjelini društva. Ona je skrb za sam temelj smislena života kako svakog pojedinca tako i svake ljudske zajednice”, izjavio je tom prigođom Darnir Barbarić. Mogu samo dodati:” Kultura nije nadgradnja, nije potrošnja, nije politički instrument u krpanju rupa u našem nedovršenom demokratskom društvu, niti je na marginama našega Novljanskoga vjesnika. Aktualnost kultumog trenutka i đogadanja je sveobuhvatna, nezaobilazna i svevremena stranica našega života. Ujedno, to ne znači da ona nije svakodnevni pratitelj našeg dana, života u Gradu. Svjedoci smo dostignuća odredene kvalitete kulturnog, života koja nam je osigurala regionalni primat. To kazuju i dolasci prijatelja Novsk iz Kutine, Lipika, Gradiške na kulturne događaje u Novsku. Nadalje, to nam kazuje, da je kultura u najširem smislu riječi izvan manipuliranja politike u ovo vrijeme igara prije izbora i inih doga đaja imanentnih samo nama. Na kraju, bio bih žalostan kada bi se kultumi događaju u Gradu koristili i instrumentalizirali u predizborne svrhe. Jer, bez obzira na naše podjele kulturu živimo svi i ona nije sporedna stvar u našem životu!
Kulturni trenutak grada (Kolumna 14.)
Gledajući globalno na pragu smo 4. industrijske revolucije s ogromnim iskoracima u umjetničkoj inteligenciji, genetskom inženjeringu, globalnom umreženju ljudi, produženim radnim vijekom, promjeni klime, a time i prirode narušavajući prirodne zakone, što će značajno utjecati na naš život lokalno, a i na Novsku, koja gubi polako gradske atribute. Nemamo više sjedišta Grada Novske u zdravstvu, policiji, suda, a kultura, unatoč sporadičnim iskoracima nije postala brend Grada kao Regionalnog centra kulture. Razlog tome su nekoordinirani programi gradskih tvrtki u kulturi. Bili smo svjedoci održavanja i otvaranja likovnih i inih iziožbi u isto vrijeme na dva mjesta udaljenih nekoliko metara. U galeriji Pučkog i Gradskoj knjižnici. Prostora za rad kultumih udruga Grad posjeduje, ali za primjer je DLAN, društvo likovnih autora Novske, koje četiri godine, unatoč obećanjima bivše i sadašnje Gradske uprave nije dobio prostor za svoje djelovanje. Očito ne postoji jedinstvena politika u kulturi. Uvijek sam se zalagao za izvor, sjedište koordinacije programa u kulturi Matice hrvatske, Šubića, Glazbene škole, Gradske knjižnice, Pučkog otvorenog, u kreiranju kulture Grada. Međutim, zajedničke politike nema, ili nema dobre volje za suradnjom. Vjerujem da će nova Gradska uprava, a za to ima kompetencije i alata napraviti iskorak i sadržajnije napraviti jednogodišnje programe u kulturi. Prigoda za to je i Lukovo, Dan Grada Novske.
A, gdje je Novska?
Noć “muzeja muzeja” (Kolumna 15.)
Pisah o nepojavljivanju i najavama kulturnih događaja i događanja na stranicama Jutarnjeg lista po kriterijima koje Grad Novska ispunjava. Najnoviji događaj primorao me je ponovo aktualizirati moj motivirajući tekst. Naime u pilogu Jutarnjeg lista Hrvatskog muzejskog društva navedeno je provođenje Noći u 107 mjesta. Među inima su: Brdovec, Drenovci, Ružići, Lipa, Radoboj i ostali, ali Novske nema, osim najave Galerije POU Novska i Muzejske postave Sajko, 27.1. 2017. u 21. sat. Hvalevrijedno za ta manja mjesta, ali gdje je Novska? U našoj sredini je izgleda zaboravljena i Zbirka Bauer s postavom u Srednjoj školi Novska za koju je očito izostao svaki interes. Ako pretendiramo biti Regionalni centar kulture ovakvi propusti ne bi se smjeli dogoditi.
Autor: Miroslav Lovčanin
Odgovori