Jauk na srcu; tamburica
Plače pričama naroda mog.
I ono više od zvuka žica,
To ljubav za grudu što dade nam Bog.
Pjesme naše, ritam kola ježi mi bit
ne može se duša od tog skrit
rominjanje kiše i dugi snjegova let
u srcu je, pa nek me uzme bijeli svijet.
Naši ljudi; snagu duše im kriju,
A vjetrovi opet iznova biju
Čvrst je pogled, lađa traži puta
sarce nam je uvijek tu, a čovjek može da luta.
Dom… Tu da počivam.
Stranija mi se čine u njem lica.
Kad nestane sokolova, neba bit će siva.
Borimo se al sve se jača čini dokolica.
Autor: Hrvoje Vojvodić
Odgovori