Promatraj me kroz svoj prozor sudbine,
nađi staklo koje se ne lomi i zatvori se.
Vrati misli tamo gdje još nisi bila,
potroši vrijeme koje još nisi zaslužila.
Kamenuj me.
Zaštiti me smijehom koji me boli
i ostvari si san koji ne blijedi.
Boje će ti preuzeti smisleno,
pročitaj ih uzaludno.
Mrlje od krvi uzmi kao nakit,
spoji ih u jedno značenje.
Zapamti kako si ih slagala,
možda ti otkriju tajnu onih koje si već usmrtila.
Spali me.
Kuća je ruševina,
uđi u nju.
Tamo već postoje žrtve.
vezane su i drhte,
navikle su na mučenje.
Svaku od njih treba posebno sakatiti,
niti jedna nije ista po načinu rođenja.
Datum nije važan, način jest.
Siluj me.
U dvorištu ih ima još.
Svima im treba prerezati vratove.
Ne čitaj im imena,
samo ih zakolji.
Napusti me.
Upiši žrtve u knjigu srama i boli,
bolje će se osjećati.
Obriši lice i ruke,
priđi i zagrli me.
Zaboravi me.
Autor: Mario Lovreković
Odgovori