Pustinja dokle god oko seže,
Na pješčanoj dini zamak se proteže,
Zmijama, gušterima, životu ni traga,
Niti drveća, lišća, niti trave, ni cvijeća.
U ravnici beskrajnoj i beživotnoj
samo kula je uzvisina,
U ravnici samoće
samo je jedan ostao.
Povrijeđen od ratnih događanja,
Ranjen od strijela vatrenih,
Podignuo mali zamak usred ničega,
Podignuo mali zamak da bude zaštita.
Autor: Bruno Došen
Bravo!!!