U jednoj sobi ogromnoga grada
pokraj sirotnoga pokućstva i suđa
živi mlada žena
Svaki dan o podne i na veče
uđe jedno vučje lice
I dok žena stojeći po strani
čeka
vučje lice jelo proguta
i ode
U noći
mlada žena ćuti pokraj peći
– Pjev vatre šumi u tišini sobe –
nad romanom Marcela Prévosta
Dugo lice blijedo i bez nade
oteščalo od čitanja padne
nad stranice romana
i usne
Na prozoru rastvoreni modri cvjetovi
čeznu sami u noć
u kojoj bliza krčma divlje šumori i pjeva
Zbirka: Preobraženja
Objavljeno: 1920.
Odgovori