Zvijezda stado svijetlim svijetlom sjaje,
A tih vjetrić šumsko lišće vije:
Anka veslom vale Savom rije,
Amo brod u moje vodi kraje.
Savom plovi, a pjesma joj zbori:
“Oj pjesniče mili, moje drago”
“A ti, dušo, moje si sve blago!”
Glas po gori moj se opet ori.
Jedan samo da ti cjelov dade,
Crnim samo da namigne okom,
Brzim ja bi kod nje bio skokom,
Ona mignu, – ja pohitah tade
U brod k njojzi, brod s’ izvrnu, jao!
Pomoć! Pomoć! – Sanak bje to zao.
Slavonac, 1863.
Odgovori