Vjenceslav Novak jedan je od najpoznatijih hrvatskih realista koji je dobio naziv “hrvatski Balzac”, a koji je u hrvatsku književnost unio lik malog, siromašnog čovjeka koji pati. Za vrijeme svog kratkog života, hrvatskoj književnosti je poklonio vrijednih sedam romana i više od 100 pripovijetki.
Djela
Biografija
Vjenceslav Novak jedan je od najpoznatijih hrvatskih književnika koji je također radio kao pedagog, profesor, bavio se pisanjem glazbenih kritika, romana i novela. Rodio se 11. rujna 1859. godine u Senju gdje je završio osnovnu školu te prvi i drugi razred gimnazije, dok je druga dva razreda završio u Gospiću. Nakon mature seli se u Zagreb i pohađa učiteljsku školu.
Otac mu je bio podrijetlom Čeh, a radeći kao trgovac preselio se u Senj kako bi se bavio trgovinom. Jednog dana je i sina htio usmjeriti u isto zanimanje, ali Vjenceslava trgovina nije zanimala.
Vjenceslav je dvije godine radio u Senju u školi kao učitelj, nakon čega se seli u Prag na studij glazbe koji završava 1897. godine. Te iste godine vraća se u Zagreb gdje počinje raditi u učiteljskoj školi predavajući glazbeni. Uskoro dobija posao glavnog učitelja u realnoj gimnaziji u Senju i polako počinje obolijevati od tuberkuloze.
Književnošću se ozbiljnije počinje baviti 1881. godine kada objavljuje svoju prvu pripovijetku pod nazivom “Maca”. Pisao je glazbene rasprave, dramske pokušaje, recenzije, feljtone, kritike, pjesme, pripovijetke i romane. 1888. godine se u potpunosti posvećuje glazbenoj djelatnosti i književnosti i piše svoj prvi hrvatski udžbenik iz glazbe.
Početak karijere započeo je pisanjem romantičnih pripovijetki, a završio pisanjem moderne psihološke proze. U svojim djelima je najčešće prikazivao život ljudi iz različitih slojeva hrvatskog društva te teme vezane za brak i roditeljstvo i ljubav. Pisao je o tragičnim i tužnim stranama života ljudi s velom empatijom prema tuđim nesretnim pričama i problemima. Njegovu humanost, milost i empatiju vidimo i kroz njegova djela.
Hrvatskoj književnosti poklonio je lik malog, poniženog čovjeka koji se susreće s patnjama, a teme o kojima je često pisao obuhvaćaju živote siromaha, đaka i ljudi u gradu. Za vrijeme života napisao je otprilike sto pripovijetki i objavio sedam romana. Pišući u vrijeme realizma, njegova djela obiluju realnim slikama svijeta u kojima je prikazivao ljude, društvo i život kakvi jesu.
U svojim djelima također za mjesto radnje stavlja i spominje Senj, posebno u “Posljednjim Stipančićima”. Senjane je opisivao kao ljude koji su branili svoju domovinu se neopisivom željom za pobjedom.
Vjenceslav je volio istraživati i analizirati svijet koji ga je okruživao, a sve zanimljivo na ljudima je često bilježio u svojoj bilježnici koju je uvijek imao sa sobom.
Najveća književna postignuća su mu romani: “Podgorske pripovijesti”, “Nikola Baretić”, “Pod Nehajem”, “Tito Dorčić”, “Dva svijeta”, “Posljednji Stipančići i “Pavao Šegota”, a najpoznatije pripovijetke: “Majstor Adam”, “Pripovijest o Marcelu Remeniću”, “U glib”, “Nezasitnost i bijeda”, “Iz velegradskog podzemlja”.
Vjenceslav Novak umro je u noći 20. rujna 1905. godine pripremajući svoj rukopis za tisak.
Odgovori