• Skip to primary navigation
  • Skip to main content
  • Skip to primary sidebar
  • Skip to footer
  • O nama
  • Impressum
  • Suradnja

Književnost.hr

spajamo književnike i čitatelje

  • Naslovnica
  • Književnici
  • Autori
  • Poezija.hr
  • Bajke.hr

Vladimir Čerina

Vladimir Čerina

Vladimir Čerina najpoznatiji je po svojim političkim stavovima i radu u časopisima Val i Vihor. Pripadao je struji mladih i talentiranih hrvatskih književnika koji su kritizirali politiku i društvo prije Prvog svjetskog rata. Pisao je uglavnom pjesme, pjesme o hrvatskim piscima, feljtone, književnu kritiku i studije. Posebno je bio nadahnut hrvatskim književnikom Kamovom te je po uzoru na njega pisao i avangardna djela.

Pjesme

  • Anagra
  • Ardenza
  • Bluminija
  • Čemer i daljine
  • Crna noć
  • Groznica srca
  • Heroji
  • Jedno Božje veče
  • Molitva bludnici
  • Muka tamnice
  • Na kiši
  • Na pučini
  • Noćni vjetrovi
  • Novo rođenje
  • Orcagna
  • Poslije mučenja
  • Pustinja
  • Samoća i vino
  • San djetinjstva
  • Sjećanje
  • Tišina
  • Tuga nomada
  • U zoru
  • Za pijancima

Biografija

Vladimir Čerina rođen je u Splitu 1891. godine, u imućnoj građanskoj obitelji. Svoje obrazovanje započeo u Splitu, a nastavio ga još u Zagrebu i Sušaku. Nakon šest godina gimnazije, 1910. godine je napustio školu kako bi se mogao potpuno posvetiti zvanju književnika i “javnog radnika”.

Još kao gimnazijalac Čerina se počeo baviti svojim književnim i, prije svega, političkim radom. Politička viđenja i bunt izražavao je i u svojoj književnosti, poput svog književnog uzora Janka Polića Kamova. U književnosti se javio crticom “Za oluje na moru”, koja je objavljena u zagrebačkom listu Domovina 1907. godine.

Nakon što je 1911. godine počeo pisati za časopis Val, postao je član jugoslavenske nacionalističke omladine i u časopisu je iznosio svoje protumađaronske stavove te veličao jugoslavensku ideju. Sa svojom organizacijom sudjelovao je u planiranju atentata na tadašnjeg hrvatskog bana i komesara Slavka Cuvaja.

1912. godine se zbog toga počeo skrivati od vlasti u Rijeci. Iste godine ostao mu je zapažen feljton “Beograd bez maske”, a tiskana mu je i samostalna zbirka “Raspeće”, u kojoj se nalazilo tridesetak njegovih pjesama. Započeo je i zbirku “Osama”, ali ona je ostala samo u rukopisu.

Od tada do 1914. godine u raznim je listovima objavljivao svoje kritike, eseje, feljtone i poeziju. Neki od tih časopisa su Narodni list, Zvono, Savremenik, Hrvatski pokret, Riječki novi list, Bosanska vila, Srpski književni glasnik, Obzor i mnogi drugi.

Nakon što su započeli Balkanski ratovi, Čerina se pokušao prijaviti u vojsku, ali su ga zbog slabog vida odbili. Zato je otišao najprije u Beograd i Italiju, a zatim se 1913. godine ponovo vratio u Rijeku i Zagreb. Časopis Val, kojeg je Čerina i uređivao, zabranjen je već nakon četvrtog broja. 1914. godine je, nakon gašenja Vala, radio u nacionalističkom listu Vihor.

Iste godine objavio je šest pjesama u zbirci “Hrvatska mlada lirika”, gdje su objavljeni radovi i drugih mladih pjesnika. Njegova poezije bila je inspirirana Matoševom lirikom, ali se mnogo utjecaja vidi i od Jovana Dučića, Milana Rakića, Vladimira Vidrića i Dragutina Domjanića. Poezija mu je bila prožeta motivima samoće, što odlikuje modernizam, te čistom i dotjeranom formom stiha.

Za vrijeme Prvog svjetskog rata putovao je Europom i najviše je boravio u Švicarskoj, Italiji i na Krfu. Pred kraj rata živio je u Rimu, a onda se preselio u Pariz. Tamo je održavao prijateljstvo i s Tinom Ujevićem. Objavljivao je poeziju i prozu u listovima Zabavnik, Vjesnik, Slovenski jug i u Srpskim novinama. Osim poezije, pisao je studije o velikim hrvatskim književnicima, kao što su Antun Gustav Matoš, Silvije Strahimir Kranjčević, Vladimir Nazor, Dinko Šimunović i mnogi drugi.

Kraj rata i poslijeratna događanja u njemu su izazivali razočaranje. Ideja Jugoslavije kakvu je zamišljao rušila se i u stvarnosti se nikako nije predstavljala ono što je on zamišljao. Ipak, nastavio je sa svojim radom i objavljivao u listovima Život, Krtica, Srpski književni glasnik, u Vijencu i listu Riječi.

1919. godine Čerina se vratio u Hrvatsku. Najprije je otišao u Dubrovnik, a zatim u Split. Počeo je obolijevati na živce, patio je od paranoje, zbog čega je 1922. godine primljenu u duševnu bolnicu u Splitu. Tu je nastavio pisati i prevoditi. Na talijanskom jeziku je napisao djelo “Epilog o Budi” te je prevodio djela francuskog povjesničara i kritičara Hippolytea Tainea.

U bolnici je proveo sljedećih deset godina, gdje je 29.2.1932. godine i umro.

Izvor: Biografija.com

Ispravak teksta

Ako ste u nekom tekstu pronašli grešku ili želite nešto dodati, javite nam to u komentaru ispod književnog djela ili biografije autora.

Reader Interactions

Odgovori Otkaži odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Primarni stupac

Objavite svoje radove!

pisaća mašina

Suradnja

Književni portal Književnost.hr traži književnike i autore svih profila, voljne objaviti svoje književne radove na ovom portalu. … [više] about Suradnja

Književnici

  • Andrija Palmović
  • Ante Kovačić
  • Antun Branko Šimić
  • Antun Gustav Matoš
  • Antun Mihanović
  • August Harambašić
  • August Šenoa
  • Đuro Arnold
  • Dragutin Domjanić
  • Fran Galović
  • Ivan Goran Kovačić
  • Ivan Kukuljević
  • Ivan Trnski
  • Ivana Brlić-Mažuranić
  • Ivo Vojnović
  • Katarina Patačić
  • Luka Botić
  • Milan Begović
  • Mirko Bogović
  • Petar Kanavelić
  • Rikard Jorgovanić
  • Sanja Pilić
  • Silvije Strahimir Kranjčević
  • Sunčana Škrinjarić
  • Vjenceslav Novak
  • Vladimir Čerina
  • Vladimir Nazor
  • Vladimir Vidrić

Footer

Informacije

  • O nama
  • Impressum
  • Suradnja
  • Uvjeti korištenja

Radovi

  • Književnici
  • Autori
  • Bajke.hr
  • Biografija.com
  • Lektire.hr
  • Molitva.hr
  • Obrazovanje.hr
  • Poezija.hr

Copyright © 2016.–2023. Informativka d.o.o. Sva prava pridržana.