August Šenoa veliko je ime hrvatske književnosti te najutjecajniji hrvatski književnik 19. stoljeća. Njegov utjecaj na književnost njegova vremena potvrđuje to što se razdoblje nakon njegova stvaranja naziva Šenoino doba. Ono započinje negdje oko Šenoine smrti i karakteristično je za hrvatsku književnost. Djela nastala u tom vremenu spoj su povijesnih i romantičarskih ideja i ostvarenja.
August Šenoa rodio se 1838. godine u Zagrebu. Zavolio je umjetnost još u mladosti. Godine 1848. godine se nakon majčine smrti vratio u Zagreb i tamo je završio osmi razred. Nakon osnovne škole, August je otišao u Pečuh živjeti s rođacima.
U Pečuhu je Šenoa završio prvi razred srednje škole. 1857. godine vratio se u Zagreb i tamo maturirao. Već je u gimnaziji počeo pisati prve stihove i to na hrvatskom, a ne samo njemačkom jeziku. Nakon školovanja u gornjogradskoj gimnaziji, upisao je Pravoslavnu akademiju.
Krajem 1859. godine, Šenoa je nastavio studirati pravo u Pragu. Tamo je živio sve do 1865. godine. Budući da nije na vrijeme položio niti jedan ispit, bio je prisiljen baviti se novinarstvom, nakon čega se vratio u Zagreb i tu počeo raditi u redakciji lista Pozor.
Nakon što se vratio u Zagreb, Šenoa je dobio posao gradskog bilježnika. 1868. godine vjenčao se sa Slavom pl. Ištvanić. Godine 1872. postao je ravnatelj Hrvatskog zemaljskog kazališta. Neko je vrijeme radio je i kao dramaturg.
1871. godine Šenoi je počeo izlaziti njegov prvi roman “Zlatarevo zlato”. Dvije godine kasnije, postao je senator i napustio rad u kazalištu. Neko vrijeme Šenoa je bio dio Narodne stranke. Osim što se angažirao u politici, Šenoa je počeo prevoditi djela s engleskog, njemačkog, češkog i francuskog jezika na hrvatski.
Od 1874. godine pa sve do svoje smrti, Šenoa je uređivao časopis Vienac. Široj čitateljskoj javnosti postao je poznat nakon što je počeo raditi kao dopisnik za časopis Obzor. Vrijeme dok je pisao za časopis i djelovao kao novinar, ostat će zapamćeno po kritiziranju društva. Šenoa je radio i kao kazališni kritičar, dajući prijedlog novog programa i analizirajući stanje glumišta. Zahvaljujući Šenoi, feljton je postao literarni žanr. Šenoa je u svojoj poznatoj seriji feljtona “Zagrebulje” opisivao negativne posljedice konformizma i licemjerja na svakodnevni život u Zagrebu.
Ali Šenoa je ipak ostao zapamćen najviše kao pisac romana. Unatoč tome što je pisao o suvremenim događajima, najznačajniji dio njegova stvaralaštva su povijesni romani poput: “Čuvaj se senjske ruke”, “Zlatarevo zlato”, “Diogeneš”, “Seljačka buna” i “Kletva”, koju nije uspio dovršiti. U spomenutim djelima opisuje događaje iz hrvatske povijesti.
Njegova ostala značajna djela su: “Seljačka buna”, “Zlatarevo zlato”, “Prosjak Luka”, “Mladi gospodin”, “Prijan Lovro”, “Diogeneš”, “Kanarinčeva ljubovca” i “Zagrebulje”… Pisao je i povjestice, pripovjedna djela s povijesnim motivima kao što su “Anka Neretvanka”, “Propast Venecije”, “Smrt Petra Svačića”, “Šljivari” i druge.
Šenoine pjesme su zahvaljujući raznim temama bile prilagođene širokom krugu čitatelja. Među njima su i pjesme: “Hrvatska pjesma”, “Na Ozlju gradu”, “Budi svoj”. Šenoa je bio popularniji kao socijalni, nego kao ljubavni pjesnik.
Šenoa je umro 1881. godine od posljedica upale pluća koju je dobio dok je pomagao unesrećenima nakon Velikog potresa 1880. godine.
Sažeci: Zlatarovo zlato
Odgovori