Da me pita moja moma,
Što je srce pjesnikovo?
Ja bi njojzi reko oma:
“Moje srce ti je ovo:
“Vreteno je – o nj se vije
Danju, noću zlatna žica,
A ta žica, dušo, ti je
Tvojoj slavi pjesmičica.
“Kamen ti je – pa kad kresne
Tvoje oko o taj kamen,
Iz kamena vatra bljesne,
Žarka pjesma – živi plamen.
“Od tvrde je suhe krši
Jedna tužna pusta skala,
Dirneš li ju, – iz nje prši
Čista pjesma put kristala.
“More pusta je široko,
Kijem se bijesna bura rva;
Migne li mu tvoje oko,
Iz njeg skoči sto ostrva.
“Poput strune ti je mirne,
Koju ruka dirnut ne sme
Ako l’ tvoj ju glasak dirne,
Ozivlju se glasne pjesme.
“Kapljica je – što upija
Zraku tvoju, sunce moje!
U pjesama što razbija
Žar ljepote mlade tvoje.
“Grob je tavni – al’ kad kuca
Na nj to tvoje srce vruće,
U hip jedan grob taj puca,
Pjesme slave uskrsnuće.
“U tvu slavu na molitvu
Ziba se put glasna zvonca –
Dost’! Ta dražest znadu svi tvu
Jer inače ne ima konca.”
Glasonoša, 1865.
Odgovori