U naše duše iznenada stupi mržnja
– O naše iskrivljene usne, raskidana lica! –
Za nama stoji nevidljiv i svirep Bog
u mraku
Mrak je njegov plašt
i ogromno mu nevidljivo tijelo iščeznulo u visinama
Mi stršimo ko stabla kad oluja prođe
Pokraj nas časi šušte o odijela
U naša lica
samilost reže blag i dubok posmijeh pomirenja
I tamni Bog se obrati u svjetlost
što se vani valja prostorima
i na naša okna divlje navire
Zbirka: Preobraženja
Objavljeno: 1920.
Odgovori