Brence ljubavi

Jasno brence
Nepromjence
Vjerno u zvončić kuca svoj.
Šturak muči,
Ptićak čuči,
Sjeda pčela silni roj.
Ko to vrnu
Plahu srnu
Zvonce na vît joj metnu vrat?
Brence kuca,
Grud pjevuca
Ljubavi pjesmu – prvi krat.
Lovče smjeli,
Ti ustrijeli
Koju – i kada – kako ćeš;
Samo ovu
U svom lovu
Utaman tražiš; steć ju neš!
Nu svijet varav,
Živa narav
Opet na strm ju vabi klis.
I uskoči!
Momku oči
Iskočit htješe s njom u vis!
Neka đisa
Na klis s klisa
Kako će vrat ulomit pr’e.
Zvonce zvoni,
Smrt ju goni,
Izgubi l’ brence, – sretne nje!