Baš svagda spominjuć te, majko moja,
Od boli planem i od nepokoja,
I tužno mi je, plakat mi se hoće
Rad nesreće ti i rad tuđe zloće.
A radujem se ipak pored sjete,
Da Hrvat jesam, da sam tvoje dijete.
Imade l’ gdje domovine ovake,
Što tolike je rodila junake,
Kraj rana samrtnih i ljutih strava
I svježa ostala i tako zdrava,
Uz nevolju i drugih jada trista
Ovako sveta, sjajna i prečista?
Miroljubnu na Tebe, majko sveta,
Navalila je đavla divlja četa,
I rukom krvavom i rukom blatnom
Za krunom posegla ti glave zlatnom,
I ubojničkim mačem svrgla nato
Tvoj plašt, tvoj kraljevski, u crno blato.
U bijesu svome, usred zlobe svoje,
Razlomila napola žezlo tvoje,
Što gore jošte, – lažju i obmance
U ropske sinove ti spela lance. –
No ne plač, ne plač, mila moja mati,
I porobljena ti ćeš suncem sjati!
Uzvišena ti miso kruni glavu,
Neporočna ti prošlost vije slavu;
Iz krvi slavno propalih sinova
U grimizan ćeš plašt se zaodjet s nova,
I žezlo će se vratit skorog goda:
A žezlo to će tvoja bit sloboda! –
Objavljeno: 1874.
Odgovori