Kao da mi na ramena pao,
Sav čemer i teret cijelog svijeta,
Tuga me je obuzela ko protivnik zao,
Za danima sretnim obuze me sjeta.
Sada sve je mračno, sivo, jadno,
I ovaj dan je sav tmuran i sumoran,
Ljubavi i poljubaca srce mi je gladno,
Od mene je ostao samo čovjek umoran.
I sjedim u krčmi, u oblaku dima,
Gledam lica ljudi za stolovima drugim,
Pijanci i boemi, pjesnici bez rima,
Druguju s čašom u noćima dugim.
Violina Ciganova, tužno cvili, ječi,
Kao da plače, a ne da svira,
Kao da dušu ima, druge duše liječi,
Violina sama svira, kao da je cigan i ne dira.
Gledam čašu, na stolu ispred sebe,
S vinom je sve ljepše, u vinu je spas,
Da ne mislim na ružno, bez potrebe,
U vinu je istina, in vino veritas.
Autor: Boris Bauković
Odgovori