Purpurno nebo gori iznad grada.
Brodovi odlaze u plavu beskonačnost.
Tebe nema, ti nisi tu.
Je t’aime.
Miris soli u zraku potpaljuje
rane otvorene tvojim odsustvom.
Noć se polako spušta na grad.
Nema tebe, ti nisi tu.
Je t’aime.
Svjetla se pale, ulice su bučne i pune.
U meni je mrak. U meni je tišina.
Tebe nema, ti nisi tu.
Je t’aime.
U daljini trube odjekuju zbogom,
zrakom putuju uzdisaji razdvojenih duša.
Svoje “zbogom” ja još uvijek čekam.
Nema tebe i dalje, ti i dalje nisi tu.
Je t’aime.
Bit ću Penelopa zauvijek.
Lomit ću koplja svojih prosaca koliko god treba.
Ma da tebe odavno već nema, ti odavno već nisi tu.
Je t’aime
Autor: Danijela Vrdoljak
Odgovori