Duša moja čaroban je kraj,
Gdje jablan čuva gnijezda plemića,
Gdje vjetar nosi lipe miris žut
I blage pjesme predvečernji sjaj.
Polje, žubor, brežuljak i gaj
Od tajne boli ko da vječno pate,
Jer tu se rodi Kovačić i Gaj.
Taj krasni kraj je Gupčev zavičaj
I krvav uzdisaj.
Propali dvori — ko mjesec po danu!
Stid ih, što ih ostavio sin
Oršićâ hrabrih, starih Keglevića,
A kroz dvorski bršljan, rezedu i krin
Ceri se Jevrejin.
Duša naša zagorski je kraj,
Gdje jadnik kmet se muči zemljom starom
Uz pjesmu tîcā, kosácā i zvónā.
O, monotona naša zvòna bôna,
Kroz vaše psalme šapće vasiòna:
Harum — farum — larum — hedervarum —
Reliquiae reliquiarum!
Objavljeno izvan Knjige pjesama (1900-1914)
Napisano: 1905.
Odgovori