Naš seoski kovač kuje nebu zvijezde.
Svake noći gledam, gdje iz kovačnice
U jatima lete kao zlatne ptice
I negdje visoko, mirno se ugnijezde.
Blistaju ko rosa nebeske livade.
A kada se njima cijelo nebo ospe,
Onda kovač iskre kao cvijeće prospe,
Da vjetri-sijači po nebu ga sade.
Napokon golem od nakovnja odstupi
I užaren potkov položi na ruku;
Izišav napolje, baci ga u luku
Te on uz tih zveket na livadu lupi.
Odgovori