Mateo Marelja rođen je 1974. godine u Rijeci. Osnovnu školu završio je u Baški na otoku Krku. U tom razdoblju zabilježeni su prvi pokušaji pisanja poezije na zadanu temu te su se njegovi radovi istakli, već tada, i nekoliko ih je bilo nagrađeno. U srednjoj školi, koju je završio u Krku, pisao je članke za Krčke novine.
Literarni izraz spojio je s drugom sferom njegova interesa, a to je glazba. Svirao je bubnjeve u nekoliko rock bendova: Paranoja, Labija majora i Ritam razuma gdje se okušao u pisanju tekstova za pjesme koje su izvodili. Uglazbljene izvedbe tih pjesama mogle su se čuti na nastupima u Sloveniji, a nekoliko zapaženih nastupa imali su i u Rijeci u rock klubu Palah i Tenk. Budući da je pisao tekstove pjesama i za druge riječke bendove, uglazbljeno mu je preko pedeset tekstova.
Čitajući Bukowskog, Zolu, Baudelairea, Poa… otkrio je afinitet prema naturalističkom književnom pravcu što je utjecalo na budući odabir tema i ekspresiju izražavanja. U lirici preferira ljubavne pjesme s dozom erotike te refleksivne pjesme, a u posljednje vrijeme eksperimentira pišući sonete i haiku poeziju. Njegov se književni opus vremenom proširio. Osim poezije piše i prozu, tj. kratke priče. Zapažen je i nagrađen u okviru različitih književnih natječaja među kojima ima i međunarodnih. Nekoliko uradaka objavljeno je u književnim časopisima kao što su Književno pero, među kojima se izdvaja refleksivna pjesma Epitaf i srpskom časopisu Afirmator gdje je tiskana kratka priča Parazit, po obilježjima horor s elementima fantastike.
Sudjelovao je i na Književnim jutrima gdje je čitao svoju poeziju u riječkom klubu Dnevni boravak. U pripremi za tisak ima zbirku kratkih priča pod nazivom “Vrisak u tišini”. Zbirka sadrži šesnaest priča različitih tema. Prevladavaju erotski trileri, znanstveno fantastične, ljubavne i horor priče. Svaka priča ima bar djelić autobiografskih elemenata. Neke su potpuno istinite, a neke se isprepliću s fikcijom.
Tim svojim prvijencem gradi svoj prepoznatljivi stil underground pisca. Na tragu je onih originalnih pisaca jer njegovo utočište je bijeg u literaturu, u koju unosi svoje emotivno porinuće, oslikavajući sve društvene promjene i norme svojim direktnim opisom, razmišljanjem i bestidnim rječnikom, što mu daje posebnost i neobičnost čitanja.
Djela: Zadovoljstvo u očima
Odgovori