• Skip to primary navigation
  • Skip to main content
  • Skip to primary sidebar
  • Skip to footer
  • O nama
  • Impressum
  • Suradnja

Književnost.hr

spajamo književnike i čitatelje

  • Naslovnica
  • Književnici
  • Autori
  • Priče za djecu

Moj vjetar iz oluje

Lejla Novkinić

Noć je i težinu joj osjećam. Opet mi tuga mrakom srce dira. Čujem vjetar u daljini kako doziva me.

Ne, vjetre, noćas ne bih pošla u olujnu noć. Biram toplu postelju i tišinu za druga. Navrati kad u prsima energija od sreće se razbukta, a večeras moje tijelo i sva ja su s onima koji nedostaju.

Puno nedostaju, vjetre, puno. Bježi svojoj kiši, bježi tamo gdje ćeš sretno puhati po kraju.

Ne želiš čuti moj urnebes u srcu, moj Medžnun što za Lejlom žudi. Kako li je teško kad ti insan, što te napaja ljubavlju, odleti u visine. Visine po kojima širi plamen grča .

Vjetre, nosi tugu što se njenim imenom zove. U pregršt puhanja razdijeli je Bogu.

Gle, kiša! Božansko čudo što me tješi.

Mičem stopala po podu, prilazim za tvojim mirisom što mami me kad pomiluješ moj prozor.

Evo pružam ti ruke, odagnaj tugu iz njedara jedne Lejle… Znam da voliš me, vjetre moj.

Noćas te, iz mraka ove sobe, pozdravljam. Eno tvoje Lejle, idi za njom Medžnune. Eno tvoje kiše, vjetre moj. Kreni ili će neki drugi Medžnun zavijoriti njeno srce.

Vidim svoje najdraže preko mahrame što talasa nebeskim podijem. Naziru se zvijezde.

Noćas sam Omerova Merima, Mahirova Alma, Šantićeva Emina, mladi Werther, Romeova Julija, Boškova Admira… Svaka sam tuga kroz različite oblike. Ja sam tuga u tuzi, vjetre.

Večeras sam srce u srcu siročeta, suza u suzi bolesnika, zalogaj u zalogaju prosjaka, molitva u molitvi vjernika, uzdah u uzdahu žrtve,… Šta nisam, vjetre?

Ovaj mrak… što mi mračniju čini dušu. Ovaj mrak čini isto tako da ne vidiš moju bolnu dušu. Ožiljak što se u tmini širi.

Čekaju te parkovi, gordi jablanovi, prazne klupe, trava i probeharale voćke. Nosi sve što te ljuti… i moje nepristajanje. Razbjesni se po kraju. Izduvaj svaki nemir, neka od snage nestane u nebeskom prostranstvu. Sve zanjiši neodoljivim mirisom. U tebi leži Božja ljepota.

Žao mi je svih koji su na neki način učinili da nedostaju… Pretvaram se u mimozu koja se zatvara pred čudnim ljudima. Ja sam žuta mimoza kad me takne tuga.

Nad provalijom stojim, spremna ti predati sav svoj mrak iz duše. Ali, večeras neka mi ne prilazi tvoj zvižduk. Ne budi me nad takvom sudbinom.
Sve što u meni gori, ostaje noćas u mraku. Približava nam se dan. Svakim svitanjem čovjek je slab pred svojom sudbinom. Ah… vjetre moj.

Zora diže mrak. Otkriva dio po dio mračne sobe. Oluja se umara, postaje tiše. Vjetar je sigurno već obišao bliže krajeve. Mokro je vani. Stala je i kiša.

Oči su mi umorne, kapci su mi teški. Dodiruje me dan, a ja ponovo postajem mimoza nad njegovim dodirom.

Autor: Lejla Novkinić

Ispravak teksta

Ako ste u nekom tekstu pronašli grešku ili želite nešto dodati, javite nam to u komentaru ispod književnog djela ili biografije autora.

Lejla Novkinić

Autor Lejla Novkinić

Lejla Novkinić rođena je 1991. godine u Bosanskoj Krupi u Bosni i Hercegovini. Završila je Opću gimnaziju Bosanska Krupa u Bosanskoj Krupi. Diplomirala je na Pedagoškom fakultetu Univerziteta u Bihaću, na Odsjeku za razrednu nastavu. Stekla je zvanje bachelor razredne nastave. Danas živi u Bosanskoj Krupi. Član je Književnoga Kluba Bosanska Krupa. Radove objavljuje na društvenim mrežama, pogotovo pod pseudonimom, odnosno profilom “Pero Jedne Poetese“. Priča “Druge oči” objavljena je u knjizi “Izvan dometa”. Pjesma “Oči koje pate dušu” objavljena je HKD-ovom u Zborniku radova i bila uvrštena u program radio-emisije “Ako te pjesnik ljubio nije” na radiju Gorski Kotor.
Kompletna biografija >>

Reader Interactions

Komentari

  1. AvatarAleksandar kaže

    16.10.2017. kod 23:59

    Sve ono sto bi dete nekada zelelo reci ali ne moze zbog svoje ogranicenosti i inosencije,i sve ono sto bi starac mogao poduciti ali ne zeli zbog svoje ogorcenosti,je ono sto ponekad napacena dusa bez reci govori.Najbolji roman je onaj u kome uspes da ozivis i docaras svoj jad i srecu za kojom zudis.

    Odgovori

Odgovori Otkaži odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Primarni stupac

Objavite svoje radove!

pisaća mašina

Suradnja

Književni portal Književnost.hr traži književnike i autore svih profila, voljne objaviti svoje književne radove na ovom portalu. … [više] about Suradnja

Književnici

  • Andrija Palmović
  • Ante Kovačić
  • Antun Branko Šimić
  • Antun Gustav Matoš
  • Antun Mihanović
  • August Harambašić
  • August Šenoa
  • Đuro Arnold
  • Dragutin Domjanić
  • Fran Galović
  • Ivan Goran Kovačić
  • Ivan Kukuljević
  • Ivan Trnski
  • Ivana Brlić-Mažuranić
  • Ivo Vojnović
  • Katarina Patačić
  • Luka Botić
  • Milan Begović
  • Mirko Bogović
  • Petar Kanavelić
  • Rikard Jorgovanić
  • Sanja Pilić
  • Silvije Strahimir Kranjčević
  • Sunčana Škrinjarić
  • Vjenceslav Novak
  • Vladimir Čerina
  • Vladimir Nazor
  • Vladimir Vidrić

Footer

Informacije

  • O nama
  • Impressum
  • Suradnja
  • Uvjeti korištenja

Radovi

  • Književnici
  • Autori
  • Bajke.hr
  • Biografija.com
  • Književnost.hr
  • Lektire.hr
  • Obrazovanje.hr
  • Poezija.info

Copyright © 2016.–2021. Informativka d.o.o. Sva prava pridržana.