Mrtvac

Crnom zemljom preoranom
Razlile se vode sjajne,
A oblaci nebom plove
U tišine veličajne.

Mirno lebde, tiho plove
K svijetloj pruzi nebosklona;
Tako lebde ponad zemlje
Od početka, od iskona.

S kamena po crnoj zemlji
Val se dima povijava.
Ukraj žrtve utrnute
Oboreni starac spava.

Ubila ga ruka silna,
Vječno jaka, vječno živa,
Što živote rasipava
I živote utrnjiva.

Ubila ga i sad leži,
U nebo mu gleda glava –
Mirno trune, a nad njim se
Dim na zemlju povijava.