Oj narode, što mi tužan stojiš
Pokraj groba svojih mučenika,
Gdje se viju vijenci lovorika,
Tužan stojiš, slabe nade gojiš?
Još se vazda neprestano bojiš
Budućnosti tamnih groznih slika;
Zar u sebi od kreposti dikâ
Uma i srca tako malo brojiš?
Pamti dobro što pjesnici slove:
“Svaki narod svome zavičaju
Raj sagradi najprije kroz grobove!”
Zato ne plač’ više, znaj, k tvom raju
Budućnosti, slavne žrtve ove
Tebi jasna vrata otvaraju.
Odgovori