Što li će biti, bog sam znade!
Gdje li ću zadnje prebolit jade,
Da li u nježnom naručaju,
Ili otuđen u tuđem kraju?
Sve je isto! Grob i raka
Tu je i ondje sasvim jednaka,
Snijeg te zamete na sjeveru bijelom,
Bura te prati gromkim opijelom.
Ah, na jugu, žarkome jugu,
Vitu dobivaš palmu za drúgu,
Ona nad tvojim grobom šapuće
Čarobne priče iz Arabije vruće.
I u sjeni paome stare
Vesela svojta karavane
Proroka hvaleć, što je od džina
Spasio blago – od beduina.
Nu čim nojca zemlju uspava,
Evo ti kralja pustare – lava,
I nad grobom, zlatnijeh griva,
Kao spomenik silan počiva!…
Objavljeno: 1877.
Odgovori