Otkad tebi, moj prosjače, ti rukavi prazno vise?
– Pa od onda, gospodaru, kad smo bili ispod Lise.
– Grmilo je, kršilo je, ko da vrazi svi se nose,
Ja se popeh vrh fregate, jer naš barjak zapleo se.
– Usred dima, usred zrnja jurnula je naša prova,
I sada bih život dao za taj smiješak Tegetova!
– U visini stojeć ‘nako, niz pučinu samo trenuh,
Ni ne vidjeh više mora u oblačju zadimljenu.
– Tek križevlju silnih nava ljuljahu se oštri vrsi;
Pa svejedno – rekoh sobom – što da naš se barjak mrsi?!
– Odjedanput spazih eto: Talijanac na nas suče,
Sa križa mu vojnik vreba, da nam ratni barjak svuče.
– Nećeš, rekoh, galijote! – … pokrih barjak u tom trenu,
A ozdo se zrnje osu i po meni i po njemu.
– Tek ga nazrijeh, kako ljosnu, a za njime ljosnuh i ja;
Padajući on je vikno: “Ev-ev-iv-va I-ta-li-a!”
– Ja pomislih: “Što se u nas talijanski dereš, skote!
Pa poviknuh: Amiraljo naš eviva, ti ćozote!
– Što je dalje bilo, ne znam; tek bilo je dugo, dugo;
Tu izgubih obje ruke; sad sam ‘vako, što bih drugo!
– Penzijice nešto imam, dobri ljudi dadu tralja,
Svakog ljeta misu platim za pokojnog amiralja.
– I molim se, Bog da prosti svima nama griješne čine
I da jošte dogodine u životu podrži me.
– Pošao bih Majci božjoj na proštenje a na Krasno,
Pre neg umrem, da se skrušim, da ne bude poslije kasno.
– Jer me peče, gospodaru, što krštenoj rekoh duši,
Pasju riječ, Bog da prosti, kad se ono s križa sruši!
– Nu… rekoh je! Branio sam s obim rukam amiralja,
A nijesam ni ja bio vazda ‘vaka kljasta tralja!!
*prova – kljun u lađe
*nava – ratna lađa
*galijote – pogrdna riječ, ko obješenjak
*ćozoti – talijanski ribari
*Krasno – na glasu primorsko zavjetište u Velebitu
Odgovori