• Skip to primary navigation
  • Skip to main content
  • Skip to primary sidebar
  • Skip to footer
  • O nama
  • Impressum
  • Suradnja

Književnost.hr

spajamo književnike i čitatelje

  • Naslovnica
  • Književnici
  • Autori
  • Poezija.hr
  • Bajke.hr

Noćna šetnja

Rikard Jorgovanić

Na polje se tmina slegla, noć je kasna,
Neće san na moje oči, iz kojih se
Suze gube med uzglavlja. Ti si krasna
Meni na pameti. U nebesâ vise
Zalijeće se misao mi preko magla,
Žalosna si ondje traži zvijezdu svoju,
Ne bi l’ našla utjehe u zdvojnom boju, –
Jedva što se podigla, već pada naglo
I u more boli uroni duboko…
Kud je prve jarosti žestoki soko?

Skočim s kreveta i pođem u mrak noći.
Ulice zanijemile, ni da bi itko
Smetao mi naglo koracanje. Proći
Tek će gladan pas uza me – drugi nitko.
Šišmiš prši oko pustih svjetiljaka,
Kao crna miso oko duše moje…
Mračan, zamišljen do kuće dođem tvoje:
Gledam gore, tiha je ko stoljet-raka
Što jednako krije kraljicu i roba.
Oh, da jedna raka nas sakriva oba!

Nu što vidim? Izmed zastora se jedan
Trag žalostivo u tminu gubi
Baš iz tvoje sobe. Ah, koliko vrijedan
Meni! Miso mi ga hvata, grli, ljubi.
Namah mi je laglje. Kao da je duša
Pritomna tuj pokojne odavno majke
I da šapće drijemnim glasom mile bajke,
I da moje uzdisaje tiho sluša,
Da mi hladnom rukom gladi vruće čelo
I da blagoslivlje tebe, čedo bijelo.

Već se miso za tračak uhvatila,
Brža ptice po njem gore leti;
K tvojoj postelji ju nose hrla krila,
Već je kod nje, već te krasnu vilu speti,
Gdje na logu slasti tihi sanak sniješ,
Rajske oči sklopiv, zakritih ramena,
Smiriv raskoš-grudi, nježno umorena,
Gdje nad divno čelo oble ruke viješ,
I gdje koralj-usnice ti razaznava,
Ondje ostaje, te se sretna zaljuljava.

Snivaj slatko, snivaj… šapće ona njima…
Vidjela u svojih sanjah rajske bašte,
Kuda šeću anđeli i nesretnima
Viju vijence, da ih minu boli tašte!
Tebi dali krila, da se vineš živa
Preko sviju zvijezda dalje sve onamo,
Gdje vjekovita se sreća znade samo,
Gdje vjekovita se ljubav tek uživa!
Tako stajah dugo još, bez misli, mamen,
Dokle ne klonuh na tvrd i hladan kamen.

Objavljeno: 1875. (Vijenac, 29. I 1881)

Ispravak teksta

Ako ste u nekom tekstu pronašli grešku ili želite nešto dodati, javite nam to u komentaru ispod književnog djela ili biografije autora.

Reader Interactions

Odgovori Otkaži odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Primarni stupac

Objavite svoje radove!

pisaća mašina

Suradnja

Književni portal Književnost.hr traži književnike i autore svih profila, voljne objaviti svoje književne radove na ovom portalu. … [više] about Suradnja

Književnici

  • Andrija Palmović
  • Ante Kovačić
  • Antun Branko Šimić
  • Antun Gustav Matoš
  • Antun Mihanović
  • August Harambašić
  • August Šenoa
  • Đuro Arnold
  • Dragutin Domjanić
  • Fran Galović
  • Ivan Goran Kovačić
  • Ivan Kukuljević
  • Ivan Trnski
  • Ivana Brlić-Mažuranić
  • Ivo Vojnović
  • Katarina Patačić
  • Luka Botić
  • Milan Begović
  • Mirko Bogović
  • Petar Kanavelić
  • Rikard Jorgovanić
  • Sanja Pilić
  • Silvije Strahimir Kranjčević
  • Sunčana Škrinjarić
  • Vjenceslav Novak
  • Vladimir Čerina
  • Vladimir Nazor
  • Vladimir Vidrić

Footer

Informacije

  • O nama
  • Impressum
  • Suradnja
  • Uvjeti korištenja

Radovi

  • Književnici
  • Autori
  • Bajke.hr
  • Biografija.com
  • Lektire.hr
  • Molitva.hr
  • Obrazovanje.hr
  • Poezija.hr

Copyright © 2016.–2023. Informativka d.o.o. Sva prava pridržana.