Oslikaj mi nebo plavo sa suncem što skriva se
i iz prikrajka vreba da ogrebe žarom.
Povedi me na mjesto gdje možeš lopov biti
i lukavo podigni visoko da dotaknem dugu.
Staviti ću ju u drhtave ruke
da sveže ih čvorom,
jer ona zna
da lako bih raširila krila
pa odletjela ko’ toliko puta do sad,
i pobrisala joj boje.
Donesi mi sebe na pladnju,
jer kad duša ti zamre,
djelić ponijeti ću oblacima.
Dajem ti beskrajnu moć kojom me dozvati i porobiti možeš.
Dal’ biti ću blizu daha tvoga,
ne znam,
nepredvidivo jest.
Na drhtavi šapat tvoj najljepše uspavanke,
u žeđi i bez glasa,
još uvijek vapim u vatri teške rime.
Hej,
budi iskren,reci:
“Da li su ptice doista slobodne na nebu?”
Autor: Natalija Rajčić
odlična pjesma!
Beautifully written poem. I translated it to English. Very provocative.
Lijepa pjesma…👍, nastavi i dalje pisati…☺