Dru Antunu Benešiću Darujte me, milujte me, Krajcárak je darak mali, Torba gola, podne pali, Sokak prazan, gori tjeme. Tješiti me niste znali, Propada vam kućno sljeme, Zatire se naše sjeme, Sunašca mi niste dali. — I očne … [više] about Prosjak
Antun Gustav Matoš poezija
Labud
Pan i satir slušaju tišinu, Dijanin korak steže mramor mlak, Topola šušnu vrbi, zrak je blag, Polusjajne tajne plinu u visinu. Samo oči bdiju. Kroz daljinu Života traže srodnog vidljiv trag, Al ćuti trska. Oblak snuje. … [više] about Labud
Živa smrt
Imao sam srce, djetinjasto srce, Srce koje boli, boli tako jako! Imao sam srce, bolno, bolno srce, A kada mi ode, nisam više plako. Bijah skoro sretan. Ali jedne noći Moje bolno srce — jedno ptiče malo, Našlo me u mraku, više … [više] about Živa smrt
Per pedes apostolorum
Leonu Matošu Pod mirom lipe, u idili trave Leži grabancijaš, stari, slavni đak, Uokolo stego duše strah i mrak, A mjesec priča selu bajke plave. I "stara kuća" traži nove slave, Novog vazma mutnim nebom znak; Obuzme ga sanak … [više] about Per pedes apostolorum
Djevojčici mjesto igračke
Ljerko, srce moje, ti si lutka mala, Pa ne slutiš smisla žalosnih soneta; Kesteni pred kućom duhu tvom su meta. Još je deset karnevala do tvog bala. Ti se čudiš, dušo. Smijat si se stala Ovoj ludoj priči. Tvoja duša sveta Još ne … [više] about Djevojčici mjesto igračke
19. svibnja 1907.
Ko Petrarka Loru jutros sam te snio U okviru drevnom pobožnog portala, Zastava ti đačka iznad glave sjala, O, to nije sanak, ludi sanak bio! Prognanik, u pučkoj rulji sam se skrio, Suza mi je krišom na rukave pala, Kad su grička … [više] about 19. svibnja 1907.
U vrtu
U mraku žubor, vrelo — slušaj, dušo: To izvor mog života romori; Kroz šiprag hihot, vile — miruj, dušo: To moja sreća tebi govori; U grmu prvi slavulj — ćuti, dušo; To moje srce tebi biljiše; U ljesi prvo cvijeće — diši, dušo: To … [više] about U vrtu
Tajanstvena ruža
U mome tajnom vrtu ćuti dreka Rogobornog vijeka. Sjajni majevi Kroz miris lebde uz rijeku meda i mlijeka — Oj, snovi mog života, modri krajevi! Jer duša moja bašta je daleka, Visok zid je čuva, sfinga i zmajevi, Tud šeta draga … [više] about Tajanstvena ruža
Maćuhica
Oskaru Dürru Crna kao ponoć, zlatna kao dan, Maćuhica ćuti ispod rosne vaze, U kadifi bajne boje joj se maze, Misliš: usred jave procvjetao san! Zato je i zovu nježno »noć-i-dan« Naše gospođice, kada preko staze Starog parka … [više] about Maćuhica
Balada
Kad je vidjeh prvi put Propalu senjoru, Reče mi: — Gle cigana! Došo je u horu. Bit će slatko sunce i život ko voće, Našla sam pajdaša kakvog srce hoće! — Dolores, divna Dolores! Odmah složno spanđamo Naše avantire, Živući od … [više] about Balada