Sad si i ti došla, moja prva kćeri,
Proljetno kô sunce jesenske na dveri.
Sjedni… pa mi lijepo pričaj, kako ti je?
Što tvoj vojno radi? Je l’ da sreća grije?
To Mignona tvoja, evo mala Dada
Jurica je, je l’ de, vršak trojna sklada?
Svi su dašto dobri, kad se krijepe sanjom;
A inače imaš s njima briga danjom.
Što ćeš? To je život. Barem sama nijesi –
Ruža vijek je ljepša, kad ju gondže resi?
Nek’ ti samo budu: ljubav, nada, vjera,
Pa će muka biti lakša ti od pera…
Ajte, djeco zlatna, ajte žurno amo,
Da se neke igre skupa poigramo.
Koju ćemo, je l’ de? Svaka srce sladi –
Kako li se s vama eto sav pomladih!
Odgovori