I.
Tiho, noći,
Moja draga sniva,
San se njojzi
Pričom ulagiva;
On joj šapće
O dalekom svijetu,
O klinčacu
Zaljubljenom cvijetu,
Gdje pun milja
Planô divnom bojom,
I za ružom
Povenuo svojom.
II.
Moje nebo,
Ali bez vedrine;
Moje sunce,
Ali bez topline;
Moje ptice,
Al sve tužno šute;
Moje ruže,
Al sve povenute;
Moje polje,
Al bez cvijeća šara;
Moja tuga
I nevolja stara!
VII.
Šute ptice
Posred gnijezda,
Nebom drhće
Bezbroj zvijezda;
Sva je vlažna
Moja kosa,
Ja sve mislim:
Pada rosa!
Al to vile
Plaču lugom,
A za svojom
Malom drugom:
Sjajne kapi
Nad grobom,
To su suze
Za tobom!
XIII.
Tiho je, tiho,
Miruje svijet;
Samotan gine
Salomljen cvijet.
Samotan gine
Salomljen cvijet;
Teško je mladu
Prerano mrijet.
Teško je mladu
Prerano mrijet;
Tiho je, tiho,
Miruje svijet.
XXI.
Kad već ideš
Na taj put,
Ne većaj mi
Očaj ljut:
Povrati mi
Ono bar,
Što ti dadoh
Ja na dar,
Povrati mi
Život moj,
Ne nosi ga
U grob svoj!
XXIV.
Ustaj dušo,
Počinka ti nema,
Majčica te
Na veselje sprema:
Mirtov vijenac
Na glavicu nježnu,
A na tijelo
Opravicu snježnu,
U ručice
Zlatan krstić mali:
Anđeli su
Na pir te pozvali!
XXVIII.
Iz visine
Rajskoga si stana
Gledaš mene
Srećom obasjana.
A ja ćutim
Sunca tračak sjajni,
Tvoga oka
Slatki pogled tajni.
On se meni
Sad u toj svjetlini
Tvojim svetim
Blagoslovom čini.
XXXVIIII.
Maljušna je ruža cvala
Sama ukraj puta,
A uz majku djeva mala,
Ljepša po sto puta.
Ružicu je mladić trgo
Na dar dragoj s puta;
Smrt je njemu malu drugu
Pokosila ljuta.
Uvelu su ružu našli
Ljudi ukraj puta,
Al za mojom djevojčicom
Zalud um mi luta.
Objavljeno: 1884.
Odgovori