Mrtvoj sestri Ružici
Sjećaš li se, seko, kad gledasmo skupa
u kolute žutih, obasjanih pjega
uličnih lampi – a vodeni cvijeti
ležali su bijeli ko nanosi snijega…?
I žalost je stala u nama da pupa
kao crna ruža, što kad igrali se
morahu maleni prebrzo umrijeti.
… Vrh našega sela
sad u noći crnoj pahuljice bijele
padaju ko onda vodeni cvijeti.
I ne žalih nikad tako, draga sele,
što ne mogu s njima nestati, umrijeti…
Objavljeno: 1932.
Odgovori