• Skip to primary navigation
  • Skip to main content
  • Skip to primary sidebar
  • Skip to footer
  • O nama
  • Impressum
  • Suradnja

Književnost.hr

spajamo književnike i čitatelje

  • Naslovnica
  • Književnici
  • Autori
  • Poezija.hr
  • Bajke.hr

Stari oporbenjak

Silvije Strahimir Kranjčević

Da ste zdravo, moji zanatnici marni,
I nek su vam zlatne ruke zaposlene!
Kremeni mi čvrsti, srcem milodarni,
Vi, ljudine moje, reske i poštene!
Vijek vas gledam kako znojem lica svoga
Svoj tečete krušac – muku svakidanju –
Pa da Bog vas živi ispod krova toga,
Gdje melema ima svakom uzdisanju…

Davno to je bilo, kad sam ko šiparac
Trčkao po mračnim vašim uglovima;
Važan majstor mudri, zaburmućen starac,
Vikao bi: – Đikni, još cipela ima! –
… E, moj starče sijedi, kad za vruća dana
Saplitasmo zamke na jad mušjeg roda, –
Pa hvatasmo uvijek “mušjeg kapetana”,
Ali “mušjeg cara” – nikad ni za Boga!

U pô sobe nešto visjelo ko lampa,
Ispod nje bi važno kritikovo gazda
Što odsudna reče zagrebačka štampa – –
Stari majstor Vale – oporbenjak vazda –
Dobričina meka, srca puna šale,
Pri saborskim samo plani izborima;
Uvrh nosa zapni tada naočale,
Sveđ vičući: “Sad je De profundis – njima!”

I dok starac viči, spremala bi stara
Izborniku hlače i kravatu novu;
A kad dođi starac od izbornih žara,
Bog bi znao zašto, psovo bi “Jehovu”!
To je išlo redom, dokle jednoć, eto,
Kad je psovo Vale mater “rezultatu”,
Progovori stara: – Pusti k bijesu sve to,
Mato rad bi Jelu, Jela rad bi Matu! –

Uz sve, “što nam život naopako plovi”,
Rekao je Vale: “Nek je, Bog što hoće!
Mi smo ljudi stari, vi ste ljudi novi,
A dječici vašoj bolji danak doć će!” –
I, sa ovim malim proročkim dodatkom,
Blagoslov im dao – poslije djedom posto;
Unučadi smeta u spavanju slatkom –
Uopće je u svem oporbenjak osto!

Tek podveče ‘vako, pošta kad donese
Iz Zagreba bijela novine za Valu,
Razmota ih starac… ruka mu se trese,
O “gospodskom” nešto sve gunđa “skandalu”!
– “Batina im treba!” – sve se nešto srdi
Svoj čitajuć žurnal, i oglase pače;
I ustaje trudno Jakobinac tvrdi,
Unuka si čuje gdje za djedom plače…

Pak ga tako ljuljka i sve usput mrsi:
Trebalo bi svima nogom nešto dati!
Pa dremucka s čedom na staračkih prsih
I ne čuje Matu s Jelom ispred vrati’.
Stisnuli se tamo, šapću neku muku:
O porezu nešto… Bog da sami znade;
… Kroz polumrak vide jednu suhu ruku,
Što proročki nekad blagoslov im dade!

Vienac, 1885.

Ispravak teksta

Ako ste u nekom tekstu pronašli grešku ili želite nešto dodati, javite nam to u komentaru ispod književnog djela ili biografije autora.

Reader Interactions

Odgovori Otkaži odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Primarni stupac

Objavite svoje radove!

pisaća mašina

Suradnja

Književni portal Književnost.hr traži književnike i autore svih profila, voljne objaviti svoje književne radove na ovom portalu. … [više] about Suradnja

Književnici

  • Andrija Palmović
  • Ante Kovačić
  • Antun Branko Šimić
  • Antun Gustav Matoš
  • Antun Mihanović
  • August Harambašić
  • August Šenoa
  • Đuro Arnold
  • Dragutin Domjanić
  • Fran Galović
  • Ivan Goran Kovačić
  • Ivan Kukuljević
  • Ivan Trnski
  • Ivana Brlić-Mažuranić
  • Ivo Vojnović
  • Katarina Patačić
  • Luka Botić
  • Milan Begović
  • Mirko Bogović
  • Petar Kanavelić
  • Rikard Jorgovanić
  • Sanja Pilić
  • Silvije Strahimir Kranjčević
  • Sunčana Škrinjarić
  • Vjenceslav Novak
  • Vladimir Čerina
  • Vladimir Nazor
  • Vladimir Vidrić

Footer

Informacije

  • O nama
  • Impressum
  • Suradnja
  • Uvjeti korištenja

Radovi

  • Književnici
  • Autori
  • Bajke.hr
  • Biografija.com
  • Lektire.hr
  • Molitva.hr
  • Obrazovanje.hr
  • Poezija.hr

Copyright © 2016.–2023. Informativka d.o.o. Sva prava pridržana.