Tijelo mu bije rukama o klavir
To je akrobat što svom snagom kroti
pred sobom zvjerku koja kriči i ciči
i urliče i riče i srvana ječi
Ne, to sad nije zvjerka, to sad čovjek ječi
i muca i bunca ostavši bez riječi
pred nečim što ćuti
To sad ćuti ćuti
I sada iz dubljina glasovi se dignu
visoko. Molitva je. Raspjevanih grla
manastir cijeli ispred Boga kleči
I sada zvone zvona. (Moram sklopit oči)
Pred zvonjavom se otvaraju širine
ko ispred svjetla
U prostoru prazne
tornjevi dižu glase nedostižnom Bogu
Objavljeno: 1913. – 1924.
Odgovori