Tink Vise pseudonim je hrvatskog pjesnika, rođenog 1991. godine u daljoj okolici Zagreba. U rodnom mjestu je pohađao osnovnu i srednju školu te ga je, nadugo nakon završetka srednje škole, životni put odveo na sezonski posao na Jadranu, pa na rad na kruzeru, a potom na rad i život u nekoliko europskih zemalja. Konačno se “ugnijezdio” u jednoj zapadnoj zemlji kojih tisuću kilometara udaljenoj od Lijepe naše.
Stihove je počeo pisati kao klinac u osnovnoj školi, da bi na kraju za Valentovo napisao pjesmicu jednoj djevojčici u koju je tad bio jako zaljubljen. To je do prije dvije godine bilo jedino što je ikada napisao.
Opet je počeo pisati zbog njemu omiljenoga pjevača, umjetnika i čovjeka kojem se divi zbog njegova stila i širokog spektra inteligencije, za njega najvećega na svijetu, pa možda i šire, gospodina Miladina Šobića.
Piše općenito o životu, svojim osobnim iskustvima, željama, razmišljanjima, pogledima na svijet, strahovima, nadanjima, društvu u kojem živimo i još mnogo toga.
Iskreno se nada da njegove riječi nisu samo puste riječi, nego da mogu nekome i “otvoriti oči”, ponuditi utjehu u teškim trenucima, potaknuti da preispitaju sami sebe, svoje odluke, jer nikada nije kasno za postati bolji muž, žena, otac, majka, dečko, cura, sin, kći, prijatelj, prijateljica, brat, sestra, baka, djed, pa i pradjed ili prabaka… trebamo samo željeti biti što je moguće bolji jedni prema drugima, jer sve ostalo već ima etiketu s cijenom. Dobrota ne bi trebala imati rok trajanja.
Djela: S’vatila bi ona
Odgovori