Već 20 godina je mrtva. (Njemu sad je 46)
I svaki dan ujutro i naveče
ide na njen grob da zapali svijeće
(U suncu plamen svijeća je nevidljiv)
U sobi koja njena nekoć bješe
stoji mali oltar. U crnom okviru njena slika.
Tu svaki dan je svježe cvijeće
Popodne (u 6 sati) dođe njegova sadašnja ljubav
Već dvadeset godina je tako. I još više.
To jest mnogo prije onog časa kad je ona
na pod se srušila mrtva radi ove.
Ova dođe i na oltar stavi cvijeće
i sjedne. Tako njih dvoje se šeće
kroz prošlost svoje ljubavi, za koju nisu više njina tijela.
U 7 sati oprost. Ona ode. On se na grob sprema.
Kad se vrati, već je i večera. Poslije dugo u noć čita.
Onda svjetlo utrne i sjedne za jedan okrugao stolić u tami
I zove nju. I ona se javlja
udarcima drvene noge na stoliću.
U stvarima, u zidu,
nešto sve do ujutro šuška.
1922.
Objavljeno: 1925. – 1960.
Odgovori