Treba mi malo podgrijanog zanosa
u večer pred još jedno uzaludno ljeto
da me nosi za
novi dan
za jutro pred galopirajuću vrućinu
redaju se sve neki prijedlozi
za pred nekoga ili nešto
malo su me podigli Cellosi
možda tridesetak cm od poda
lebdjela sam sanjajući leteći ćilim
Ali Babu i 40 razbojnika
ali ništa nije pomoglo
ništa me nije spasilo
za nositi u novi dan
zanosa niotkuda
za nos obrisati zewa maramicama
četveroslojnim naravno one to rade najbolje
ne ostaju ti odmah viškovi na prstima.
Pitam se što ću s tim zanosom kojeg nemam
dolazi ljeto i svo ludilo se valja prema meni
velika očekivanja
za pamćenje cvrče u nekoj lavandi lovoru maslini smokvi
velika očekivanja
za male ljetujuće lutalice
krilo šatora ili sjena automobilske gume
neki škrti hlad i nevidljivi cvrčci
i svi se cvrljimo na toj vatri
kao ćevapi na drvenom ugljenu pravom
tada su najbolji.
Možda je to taj zanos za kojim tragam
tek drveni ugljen i kilogram ćevapa.
Ali treba mi puno zanosa
za nositi sve težine množine na ramenima
art ritis art roza a oza dubi oza oza koza
a počelo je od zanosa
kako sam došla čak do tu?
Kažu da treba pisati stvarnosnu poeziju
i mislim da je to to
jedino čega u njoj nikada nema
je poezija. Samo stvarnost.
Pa da li je ovo pjesma?
Autor: Nada Crnogorac
Odgovori