Deana Kitak rođena je 2000. godine u Rijeci, gdje trenutno pohađa stručni studij Sigurnost na radu. Paralelno se od 2006. godine bavi plivanjem, a od 2018. počela je trenirati finswimming, poznatije kao plivanje perajama i brzinsko ronjenje. Voli provoditi vrijeme na bazenu pa tako radi i kao trenerica mlađih dobnih kategorija.
Prve pjesme počela je pisati krajem 7. razreda osnovne škole, kad je učiteljica primijetila njezinu sposobnost izražavanja te organizirala dodatnu nastavu kreativnog pisanja. Odmalena je voljela pisati, no dolaskom u srednju školu otkrila je svoju iskrenu strast prema poeziji. Njezina se želja za pisanjem još više pojačala te je tako ponovo odlučila upisati predmet kreativnog izražavanja ne bi naučila nešto novo i istražila svoje spisateljske sposobnosti.
Oduvijek ju je zanimala tmurna poezija te je voljela pisati pjesme koje će potaknuti čitatelja na razmišljanja o životu i ponekad, možda, izazvati pokoju suzu. Većina je njezinih pjesama inspirirana stvarnim osjećajima prisutnim u određenom trenutku života, no također ih voli i dodatno “začiniti” kako bi se one doimale što “crnijima”.
Autorica se smatra veoma pozitivnom i nasmijanom osobom, no kada dođu teški dani rješenje gotovo uvijek pronađe na praznom papiru koji čeka da svoje emocije pretoči u riječi. Voljela bi jednoga dana iza sebe ostaviti svoj trag, baš kao što Dobriša Cesarić u njezinoj omiljenoj pjesmi Pjesma mrtvog pjesnika ističe: “…Jer knjiga ta, što držiš je u ruci; Samo je dio mene koji spava; I ko je čita – u život me budi; Probudi me, i bit ću tvoja java.”
Djela: Nebo će pričati moju priču
Odgovori