Roman Alessandra Baricca može se promatrati kao puzzle koji spaja sudbine različitih likova. Uz pojam mora asocijativno se vežu oni koji od njega i na njemu žive – mornari. Sudbina jednog kormilara otkrit će značenje i smisao ovog postmodernog romana, ali i otkriti povezanost među sudbinama likova u djelu koji su usko vezani uz personificirano more koje će se u liku tog mornara utjeloviti.
Likove prikazane u romanu povezuje činjenica da su se u isto vrijeme zatekli u gostionici Almayer na pučini mora. Veže ih i povezanost s morem i prožetost njime. Nakon što ga susretnu, njihovi će se životni putevi promijeniti. Za neke će to biti kraj, a za druge tek početak. Dvije su mogućnosti koje on ostavlja, kao i dva lica koje ima taj protagonist – Ocean more.
Preosjetljiva djevojka Elisewin na put prema moru krenula je u pratnji oca Pluchea. Cilj je bio izliječiti se od blokirajućeg i iznenadnog napada straha. Suočavanje s morem trebalo bi ju, po mišljenju najboljega tadašnjega liječnika, osposobiti za život u svoj njegovoj potpunosti. S druge strane, Ann Deverià tražila je u blizini mora spokoj. Nakon što je otkrivena kao preljubnica, poslana je na pučinu. Njezin suprug smatrao je kako more smiruje strasti, a istovremeno ju je i udaljio od njezina ljubavnika.
Riječ puzzle izrekla Ann Deverià govoreći o kompatibilnosti karaktera između slikara Plassona i znanstvenika Bartleblooma. Plasson je tražio početak mora, a Bartleboom njegov kraj. Znanstvenik je svu pozornost i energiju usmjerio na proučavanje morskih valova. Njegova otkrića trebala su ispisati tekst Enciklopedije ograničenja.
Kao slavan portretist Plasson je napustio slikanje osoba i svu je pozornost posvetio slikanju mora, no neprestano mu je izmicala bit. Boje i nemogućnost savršenog prikaza mora izvori su njegova nadahnuća i težnji. Ocean more naziv je njegovih slika načinjenih u mnoštvu primjeraka i izrađenih različitim tehnikama.
Neumješnost kapetana u čitanju mora i njegovih boja uzrokovala je brodolom i stradanje mornara. Tu se otkriva naizgled nepovezano poglavlje knjige. Međutim, opis tog stradanja važan je za tumačenja djela. Surovost mora otkriva, po kormilarevim riječima, čovjeka kakav on jest u svojoj biti, njegovo zrcalo. Kormilar tada zvan Thomas, a kasnije Adams bit će svjedok okrutnosti brodskog liječnika Savignyja koji je ubijao niže podčinjene mornare kako bi sebi osigurao egzistenciju. Kada ga je Thomas razotkrio, Savigny ga je pokušao ustrijeliti. Nije uspio jer se za njega žrtvovala djevojka Thérèsa. Težnju da ga pogubi i osveti se Thomas će ostvariti na kraju, u gostionici Almayer.
Baš poput Thomasa koji ima različita imena i uloge, ima ih i Savigny. On je ljubavnik Ann Deverià. S druge strane, strasna noć između Thomasa i Elisewin prikazuje Thomasa kao utjelovljenje mora s kojim je uspoređen. On je izliječio djevojku od napadaja straha te joj je prenio svoje priče iz proživljenih života. Te će priče ona prenijeti dalje. Na novom putovanju Elisewin će potražiti admirala koji je spasio Thomasa i zauzvrat će mu pokloniti njegovo iskustvo i priče.
Moglo bi se reći kako je Thomasa ispunio još jednu zadaću mora, a to je smirivanje žudnje Ann Deverià. On ju je pogubio i time zauvijek ugasio njezin žar, žar života.
Kao što Plasson stvara svoje slike, otac Pluche i Bartleboom stvaraju svoje tekstove, dok se nedokučivi Adams može smatrati riznicom priča. Bartleboomova će enciklopedija ostati nedovršena kao što je i samo more neizrecivo. Navedeno je usporedivo s postmodernim puzzleom koji pruža višestrukosti interpretacija. Nemogućnost dohvaćanja apsoluta u postmoderni oslikat će gostionica Almayer i njezin tajanstveni posjetitelj. On se povlačio u osamu i kod drugih je budio zanimanje jer ga nitko nije vidio, a znali su za njegovo postojanje. Na kraju se doznaje kako mu je cilj bio ispisati tekst o moru. U tome nije uspio. Zadaća će biti prepuštena nekome drugome, a personificirana se gostionica raspršila u tisuće komadića oslikavajući fragmentarnost postmodernoga teksta.
Zanimljiva je usporedba čitanja Bariccova rukopisa s dojmljivom literarnom pustolovinom, a baš se izrazom pustolovina može nazvati susret i upoznavanje likova različitih karaktera u spomenutoj gostionici. Ti karakteri predstavljaju mogućnost onoga što bi moglo biti. Likovi su trajno obilježeni susretom s morem koje im je pokazalo jedno od svojih lica te je odredilo razvoj iz potencijala onoga što je moglo biti. Elisewin je pronašla svoj život. Ann Deverià ga je izgubila. Thomas je zbog ubojstva bio obješen. Otac Pluche i Bartleboom ispitali su svoje pozive. Otac je ipak ostao vjeran svom svećeničkom zvanju, a Bartleboom svom znanstvenom pozivu obilježen dvama neuspjesima – nedovršenim djelom te neuspjehom u pronalasku idealne žene.
Sudbine ovih likova obilježenih susretom s morem potvrdile su mudrost izrečenu u samome djelu: …na svijetu postoje tri vrste ljudi: oni koji žive ispred mora, oni koji se otisnu na more, i oni koji se s mora uspijevaju vratiti, živi (Baricco 94).
Izvor: Baricco, Alessadro. Ocean more.(pr. Vanda Miškić). Nakladni zavod Matice hrvatske, 1997.
Autor: Diana Njegovan
Odgovori