Antun Gustav Matoš je, za svog života, napisao otprilike šezdesetak novela i crtica, a otprilike pola je objavio za vrijeme svog života u tri različite zbirke pripovijesti:
- Iverje (1899.)
- Novo iverje (1900.)
- Umorne priče (1909.)
Iverje je prva objavljena knjiga hrvatskog književnika Antuna Gustava Matoša. Sadrži ukupno šest (6) novela koje je ranije objavljivao u srpskim i hrvatskim časopisima u razdoblju od 1892. do 1897. godine:
Od svih priča, jedino je djelo Miš čitateljima bila najavljena kao “nova”, a Matoš ju je ipak početkom 1899. godine objavio u mostarskom časopisu Zora, i to samo nekoliko mjeseci prije nego je zbirka Iverje ugledala svjetlo dana. Pripovijetka je jedna od njegovih najuspjelijih djela. Fantastična je i simbolička priča s tematikom smrti i nečiste savjesti, a prožeta cinizmom i ironijom.
S obzirom na to da je Matoš bio u financijskim problemima, dugo je tražio izdavača za svoje zbirke, pa ni Iverje nije izuzetak. Zagrebački nakladnici Matoša su odbili, pa se za izdavanje ove zbirke okrenuo mostarskom nakladniku Kisiću.
Prva pripovijetka, inspirirana Gogoljem, je Moć savjesti koju je Matoš napisao još dok je išao u srednju školu, a objavio ju je tek s 18 godina u Viencu. Kritičari su prepoznali i pohvalili obrazac i stil pisanja kojeg će Matoš pratiti i u svojim kasnije objavljenim djelima. Zabavna i duhovita priča najavila je njegov izraz i stil u pisanju, a u središtu se našao čudan i bizaran lik s neobičnom navikom, a pripovijedanjem kroz san, Matoš unosi fantastične elemente.
O satiri Kip domovine leta 188*, koja u naslovu opisno iskazuje Štoosovu poznatu budnicu Matoš je u svom pismu Ogrizoviću napisao:
“satira [je] u kojoj je sva naša nacija, u kojoj je cijela Hrvatska personificirana u tvrdoglavoj – klepetuši koja umire od običnog husarskog skoka.”
Pereci, friški pereci pripovijetka je s ljubavnom i nostalgičnom radnjom smještena u književnikov rodni Srijem.
Odgovori